Kraljice neba
Tijekom pedeset dana od uskrsne nedjelje do nedjelje Duhova, molitvu Anđeo Gospodnji zamjenjujemo molitvom Kraljice neba (Regina Caeli) koju molimo u isto vrijeme.
Uskrsna antifona “Kraljice neba, raduj se!” svoje početke ima u 12. stoljeću. U franjevačkom časoslovu, sredinom 13. stoljeća preuzima mjesto antifone “Zdravo, Kraljice” i pjeva se neprekidno tijekom uskrsnog vremena, na kraju molitve povečerja.
Od 18. stoljeća, odlukom pape Benedikta XIV., tijekom uskrsnog vremena ova antifona dolazi na mjesto pozdrava “Anđeo Gospodnji”, dok je za ostalo vrijeme crkvene godine propisao da se rabi spomenuti anđeoski pozdrav.
Antifona je upravljena Mariji i poziva na radost zbog Gospodinova uskrsnuća, što izražava česti poklik “Aleluja!”. Završava molbom Bogorodici da nam bude zagovornicom kod svoga ljubljenog Sina. Poznata je legenda da je papa Grgur Veliki (+604.) jednoga uskrsnog jutra, hodajući u svečanoj uskrsnoj procesiji ulicama Rima, čuo kako prva tri stiha “Kraljice neba” pjevaju sami anđeli, pa na te stihove samo dodao “Moli za nas Boga, aleluja!”.
Kraljice neba
Kraljice neba, raduj se, aleluja.
Jer koga si dostojna bila nositi, aleluja
Uskrsnu kako je rekao, aleluja.
Moli za nas Boga, aleluja.
Veseli se i raduj, djevice Marijo, aleluja.
Jer uskrsnu Gospodin uistinu, aleluja.
Pomolimo se: Bože, koji si se dostojao razveseliti svijet uskrsnućem svoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, daj, molimo te, da po njegovoj majci djevici Mariji postignemo radosti vječnoga života. Po istom Kristu Gospodinu našemu.
Amen.
