SVETAC DANA – SLUGA BOŽJI ANTE ANTIĆ
Rodio se u Šepurinama na otoku Prviću kod Šibenika 16. travnja 1893.g. Otac Tome i majka Tada, r. Vlahov rodili su desetoro djece, a Ante im je bio šesto dijete po redu. Za vrijeme trudnoće, njegova su se majka i otac našli u smrtnoj opasnosti na malom čamcu u Šibenskom kanalu. Svjesni opasnosti pobješnjele oluje, zavjetovali su se sv. Anti da će ako prežive i žena rodi sina, nadjenuti mu ime Ante i poslati ga da postane svećenik.
U djetinjstvu je jednom prilikom vidio franjevca. Bilo je to neobično u njegovoj župi koju je vodio biskupijski svećenik. Mali Ante je pohitio majci i rekao joj: “Htio bih biti kao onaj furešti pop.” Očito je kako se njegova volja poklopila s roditeljskim zavjetom, na obostrano zadovoljstvo. Kao dijete napredovao je u milosti, mudrosti i znanju. Bio je odličan učenik i ministrant. Nakon što je završio šest razreda osnovne škole (u Zatonu) odlazi u sjemenište. Godinu dana prije odlaska u sjemenište, razbolio se od tuberkuloze koja ga je pratila cijeli život. Primljen je u sjemenište u Sinju 1905.g., a u novincijat, 1911.g. na Visovcu. Redovničke zavjete položio je u Makarskoj. Zaređen je za svećenika u Šibeniku 29. srpnja 1917.g. Posljednjih deset godina, bio je ispovjednik i savjetnik u samostanu Gospe Lurdske u Zagrebu od 1956. do 1965.g.
Živio je svetim i kreposnim životom sve čineći iz ljubavi prema Bogu i čovjeku. Osobito je bio osjetljiv za nevolje ljudi koji su u potrebi. Pazio je da ne bude pogaženo ljudsko dostojanstvo. Prema svima je bio pažljiv. Trudio se organizirati ljetovanja obitelji s brojnom djecom. Brinuo se za siromašne studente. Ponekad je znao prositi za potrebite. Na srcu mu je bio cijeli čovjek. O tome svjedoče brojne zgode. Tako je u teškim godinama II. svjetskog rata, koji je nemilice poharao mnoge obitelji u Makarskom primorju i ostavio mnoge nezaštićene udovice i gladnu siročad, o. Ante imao razumijevanja i uvijek nalazio načina da im pomogne.
Kad vam netko učini dobro, ono se mora nastaviti umnažati da bi bilo još veće dobro.
o. fra Ante Antić
U to vrijeme velike neimaštine i gladi, jedne se noći iz Baške vode u Makarsku uputila mlada žena kojoj je muž radio u Americi. Znala je da fra Ante dijeli odjeću, hranu i pokoji dinar. Došla je i ona isprositi nešto za Prvu pričest svom malom Stipi. Međutim, fra Ante joj nije imao što dati. Ostao je čas u nedoumici, a onda je skinuo svoj fratarski plašt i rekao joj: “File, evo ti ga pa raskroji i sašij nešto djeci.” Sa zahvalnošću žena ga je uzela da njime ogrije svoju djecu, i sama ogrijana i utješena pažnjom i molitvom fra Ante. Njezin sin koji je nosio kaputić skrojen od toga plašta kasnije je postao fratar.
O. Ante se nije nikad zatvorio u samostan, nego se prepustio životnim izazovima s vjerom da mu ih Bog šalje. O životu o. Ante obično se ističe kako je bio svet ispovjednik i duhovni voditelj, te je ostatak života proveo ispovjedajući i duhovno prateći vjernike u samostanu Gospe Lurdske u Zagrebu. Pogrbljeni starčić, pognut na svoj štap, svjedočio je već svojom vanjštinom, da život obdaren patnjom može biti sretan život. Prihvatio je patnju radosno znajući da će se tako bolje suobličiti Kristu. Izdahnuo je 4. ožujka 1965.g. nakon što je obavio javnu ispovijed i dobio od provincijala odrješenje. Pokopan je na Mirogoju, a sprovodne obrede predvodio je kardinal Franjo Kuharić.
Posmrtni ostaci, premješteni su u kriptu crkve Gospe Lurdske u Zagrebu. Od 1984.g., vodi se postupak da se o. Antu Antića proglasi blaženim i svetim. Kauzu je otvorio kardinal Franjo Kuharić. Slučaj se od 1995.g. vodi u Rimu. Zabilježeno je više od 5000 uslišanja, onih koji su mu se molili. Jedan je od najomiljenijih svećenika prošloga stoljeća u Hrvatskoj. Ovako je o ocu Antiću govorio isusovac, p. Ivan Kozelja, profesor filozofije: “Život oca Antića božanska je umjetnina. Uspjelo i divno ostvarenje evanđeoske Istine. Bio je uistinu velik, ozbiljan i zreo muž, a ostao je i sačuvao do smrti jednostavnu i priprostu dušu djeteta. Bio je tako otkinut i daleko od svijeta, sav u Bogu, a u isti mah sav otvoren i u djelotvornoj ljubavi nadvijen nad konkretnim čovjekom i njegovim svagdanjim potrebama. Posve suvremen! To svjetlo ne smije oslabiti, a kamoli utrnuti.”
Preuzeto s Humanitarna udruga fra Ante Antić
