Posljednja propovijed fra Slavka Barbarića: Kad nas Bog tješi, trebamo tu utjehu dati drugima
Danas obilježavamo obljetnicu smrti jednog od najistaknutijih apostola Kraljice Mira, fra Slavka Barbarića. Sav svoj život utkao je u Međugorje, u Međugorju je pokopan, ovdje ostaje zauvijek nazočan. Gospu je ljubio djetinjom ljubavlju. Pratio je ukazanja u Međugorju od samih početaka. Znao je utjeloviti duhovnost Gospinih poruka kroz molitvu i djela. Obišao je cijeli svijet šireći Gospinu poruku mira i pomirenja. Krasile su ga izvanredne odlike: poznavanje jezika, lakoća komuniciranja s ljudima, naobrazba, jednostavnost, briga i skrb za čovjeka u potrebi, nepresušna energija, marljivost, a iznad svega pobožnost, poniznost i ljubav. Srž njegova života bila je duše dovoditi Bogu po Mariji, Kraljici Mira, molitvom i postom. U svojim svakidašnjim molitvama na Brdu ukazanja i Križevcu, nebrojenim klanjanjima Presvetom oltarskom sakramentu i Kristovu križu, razmišljanjima o Božjoj riječi i Gospinim porukama, stjecao je božansku mudrost za svoje neumorno svećeničko, duhovno, karitativno, rodoljubno, čovjekoljubno i bogoljubno djelovanje.
U nastavku donosimo propovijed* koju je fra Slavko održao na dan svoje smrti, 24. studenog 2000. u 9 sati za njemačke hodočasnike s nakanom posebne zahvale velikom međugorskom dobročinitelju gosp. Franzu Gollowitschu, a objavljena je i u novom broju Glasnika mira.
UVOD U SVETU MISU
Skoro svaka Gospina poruka završava rečenicom: „Hvala vam što ste se odazvali mome pozivu!“ Često sam se znao pitati ma kome to Gospa zahvaljuje? Dolazi s Neba ovdje na zemlju kako bi nekome zahvalila! Ona ne očekuje puno od nas, ali vidi sve ono dobro što smo napravili i za to nam zahvaljuje. Na današnjoj svetoj misi na poseban način zahvaljujemo gosp. Franzu Gollowitschu. Vjerujem kako bi upravo njegov rad mogao biti jedan od razloga zbog kojih Gospa svaki puta zahvaljuje u svojim porukama.
Danas slavimo njegovo 250 hodočašće u Međugorje i izražavamo našu zahvalnost. Ni kiša, ni snijeg, niti omamljujuće sunce nisu ga odgovorili od ovih putovanja s hodočasnicima, s hrabrošću i u opasnim trenucima. Gosp. Gollowitsch također je i gorljivi organizator duhovnih seminara molitve i posta. Mnogo njih je započelo slijediti Mariju nakon tog iskustva. Trebamo mu zahvaliti na svemu onome što on čini i tražiti blagoslov za njega, za njegovu obitelj i za sve one koji će ga slijediti, da ih Gospa prati sa svojom prisutnošću i svojim zagovorom. Za sve ono u našem radu kada je prevladao egoizam, ljubomora i oholost, tražimo oproštenje od Boga, kako bi mogli nastaviti pomagati drugima, kao što je Gospa rekla u poruci 25. listopada 2000., da bi moglo doći jedno novo doba preko molitve i posta.
PROPOVIJED
Želio bih još jedan put zajedno s Gospom reći jedno veliko hvala svima onima koji su odgovorili na njezine poruke. Dobro je znati kako Gospa uvijek ističe koliko smo joj važni, i kako bez nas ne bi mogla ništa učiniti. Kad smo prvi puta čuli riječ ‘hvala’ bili smo pomalo iznenađeni, jer smo naučili da smo mi ti koji od Boga nešto tražimo, a zatim mu zahvaljujemo. Dobro je sve očekivati od Boga i klanjati se njegovoj Svemogućnosti. Ali u sjećanje nam dolaze riječi koje je Gospa izgovorila: ja vas trebam, vi ste važni za mene, bez vas ne mogu ništa učiniti. Puno puta u to ne možemo vjerovati, ali je baš tako. Bog je želio svakoga od nas u vremenu i prostoru u kojem se nalazi…
On nas je želio i opskrbio nas je onim darovima koje je želio razviti u nama sa svojom milošću i svojim duhom, kako bi mogli preko tih milosti i duha ispuniti našu službu. Onaj tko nudi svoju službu s darovima, ljubi, razmišlja, nada se i pomaže drugima i misli na druge. Taj je neophodan u trenutku i mjestu u kojem ga Bog zatraži. Često sam znao odgovoriti onima koji puno kritiziraju druge, i onima koji kažu da su oni na mjestu Boga, napravili bi drugačije puno stvari. Da je Bog mislio da bi ti mogao bolje živjeti i služiti u nekom drugom mjestu ili vremenu, ne bi te postavio ovdje nego tamo. Nemoj govoriti: ‘ja, na mjestu Boga…’ nego bolje otvori oči i uši za vrijeme u kojem živiš, i za ljude koji te okružuju. To je tvoj prvi zadatak i ti si tu nezamjenljiv, tu si Bogu važan, tamo Bog bez tebe ne može učiniti ništa. S jedne strane živimo Božju ljubav, i ista ta ljubav dostiže druge zahvaljujući nama. Kad nas Bog tješi, trebamo tu utjehu dati drugima.
Samo na mjestu i vremenu u kojem se nalazimo, možemo činiti ono što Bog želi, jer tamo On ne može ništa bez nas učiniti. Jedna stvar je Gospi potpuno uspjela u ovih 19 godina i 5 mjeseci: mnogi koji nisu mislili da će ikada napraviti nešto više od nedjeljnog odlaska na misu, postali su aktivni kršćani zahvaljujući Njezinim porukama. Zbog toga danas trebamo reći ‘hvala’, jer na cijelome svijetu postoje osobe koje svjesno, zajedno s Gospom rade na širenju njezinih poruka. Vjerujemo kako trebamo promijeniti još puno toga i početi gledati nas same, Crkvu i naše obitelji Gospinim očima. Puno smo puta u napasti, gledajući svijet, žaliti se na ljude i na situacije i suditi ih. Sigurno da ima puno problema. Gospa pak vidi svijet drugim očima. Ona vidi ono dobro, iako je malo i nedostatno. Ona ga vidi i zahvaljuje za njega.
Zahvalnost je prvo pravilo dobrog odgoja. Ako želiš odgajati neku osobu, trebaš najprije vidjeti ima li u toj osobi išta dobra, pa makar i najmanjeg. Zatim trebaš vidjeti kakva bi ta osoba mogla postati, i onda zajedno s njom raditi na tome. Ako smo slijepi, vidjet ćemo samo ono što nije dobro, nije savršeno, što nas ne zadovoljava i onda počinjemo s kritikama, osuđujemo i izražavamo naše odbijanje. Gospa vidi i dobro koje je na svijetu. Ona vidi i ono što se može poboljšati i radi na tome…
Čitaj poruke! Poruke su pozitivne, daju nadu, ohrabruju! Gospa je u nama probudila pozitivnost i zbog toga joj zahvaljujemo. Oni koji slijede Gospu, nemaju vremena za kritike. Gospa nas ohrabruje da nešto učinimo i tamo gdje možda mislimo da ne služi ničemu, da je uzaludno ili da traži previše snage. Samo na ovaj način se može ući u treće tisućljeće s Gospom i Isusom. Hvala svima onima koji širom svijeta slijede Gospu, koji neumorno dolaze ovdje i organiziraju hodočašća. Još jedan put zahvaljujem Franzu Gollowitschu za njegov rad. On je u svakom trenutku dolazio u Međugorje, i u najružnijim trenucima rata. I danas Franz je onaj koji neumorno pomaže naše bolesne, izbjeglice i siročad. Njegovi autobusi su uvijek puni pomoći. Zahvaljujemo mu i želimo ga pratiti molitvom, njega i sve one koji su došli s njim. Na ovaj način, kao što kaže Gospa, može početi jedno novo vrijeme, jedno novo proljeće. Ovaj trenutak nije u skladu s kalendarskim vremenom, nego je ovo trenutak jednog novog izbora. Tamo gdje mislimo kako je sve staro, trulo i uništeno, tamo može početi novi život: ako se odlučiš ljubiti Boga i svoje bližnje kao sebe samoga; i ako puno njih to učini, uistinu će doći novo vrijeme. Amen.
* Izvor: Časopis ‘MEDJUGORJE’ nr.47-III Trim. 2001. Tocco da Casauria (Pe) Italija, str. 22-24. Prevela: Paula Tomić
Izvor: Radiopostaja Mir Međugorje
