Kroz mjesec STUDENI s fra Slavkom prema svetosti
Mjesec STUDENI u Međugorju je od onog 24. studenog 2000. godine kada se fra Slavko Barbarić „rodio u nebu“, nekako spontano postao „njegov“ mjesec. U misli župljana i hodočasnika češće navire uspomena na njegov uspravan lik i čvrsti glas, dugačak korak, okret glave dok onako u hodu odgovara na pitanja sugovornika. Kako prenosi stranica medjugorje–info.com da bi bili s njim u koraku prema svetosti i prema Nebu, nudimo vam preko njegovih misli, kratko svakodnevno prisjećanje na fra Slavkove dubine i širine, ali i spremnost u praksi oživotvoriti sva Gospina nadahnuća koja je u srcu osjećao.
1. studenog
Svetost je izraz za čovjekovo duhovno stanje u kojem se očituje njegovo duhovno i tjelesno zdravlje te njegova duboka povezanost s Bogom i ljudima. To je stanje potpune ravnoteže između duha, duše i tijela, kad zakoni duha vladaju nad zakonima tvari i tijela. Takav čovjek nije više ni osamljen ni odbačen, nego je u novom zajedništvu s Bogom i ljudima.
2. studenog
Dobrota je dio duhovne odjeće po kojoj se u svakom stvorenju vidi i otkriva dobro. Dobrotom čovjek prihvaća sebe kakav jest i ne odbacuje nikoga. Dobrota je ona duhovna moć po kojoj čovjek nadvladava zle pobude u sebi. Nikome ne sudi i nikoga ne prezire. A spreman je sa svima dijeliti svoja duhovna i imovinska dobra.
3.studenog
Poslušnost je onaj dio duhovne odjeće koji nas povezuje s Bogom Stvoriteljem i s njegovom voljom. Kad u poniznosti i otvorenosti slušamo Božju riječ i nastojimo pronalaziti volju Božju. To je upravo obrnuto od stava oholosti koji čovjeka zavodi da ne surađuje s Bogom jer poniznost znači prihvatiti Božji plan.
4. studenog
Ljubav je Božja onaj dio duhovne odjeće koja sve čini vrijednim i bez koje je zaista sve prazno i bezvrijedno. Marija je bila ukrašena tom odjećom.
5. studenog
Čovjekova se potpuna ljepota ne može ostvariti bez duhovne ljepote. Stoga, koliko god se brinemo za tjelesnu, izvanjsku, toliko i nimalo manje ako ne više, treba se brinuti za duhovnu, nutarnju ljepotu, odnosno za izgradnju čovjekove osobe.
6. studenog
Ljubav je izvor životne snage i djelotvornosti. Oni koji znaju da su ljubljeni, oni su slobodni, odvažni, djelotvorni. Ne boje se ni svojih slabosti ni pogrešaka drugih ljudi. Oholost ih ne tjera u lažnu nedjelotvornost. A ljubav ne traži isprike, nego djeluje.
7. studenog
Onaj tko ljubi i tko je ljubljen, svjestan je da sve što čini ima neizmjernu vrijednost jer ljubav čini svako djelo velikim i u ljudskim i u Božjim očima. Isto tako zna da je bolje radeći pogriješiti, nego lijenošću izbjeći pogreške.
8. studenog
Marija je Majka. Ona svako dijete jednako ljubi. Zato je svako dijete i pozvano da jednako svjesno pridonosi svojim životom ono što može i tamo gdje može. Crkveni je život – život zajedništva. U njemu svatko ima svoje mjesto i to nenadomjestivo. Nitko ne može umjesto drugoga ljubiti.
9. studenog
Biti ljubljen i ljubiti druge osnovni je zakon života i življenja. Gdje nema ljubavi, tamo je mržnja, a to znači smrt i uništenje. Ljubiti i biti ljubljen znači imati svjetlo u srcu te u tom svjetlu gledati i prepoznavati ljude i događaje.
10. studenog
Smrt zahvaća najprije one koji mrze, iako na ljudskoj razini nalaze razloge za mržnju i opravdanje mržnje. Prvi stradavaju oni koji mrze. Ljudski je postupak uvijek: ljubiti one koji ljube, a mrziti one koji mrze. A to znači vračati istom mjerom: zub za zub, ranu za ranu, grob za grob. To je zakon smrti koji nam je na žalost nekako bliži nego zakon života.
11. studenog
Marija nas želi povesti Kristovim putem, putem djece Božje i djece njezine. Ona nas želi naučiti da ljubavlju pobjeđujemo mržnju, da svjetlom pobjeđujemo tamu, da uvredu nadvladavamo praštanjem. Tu počinje Kristova ljubav te stoga i kršćanska ljubav.
12. studenog
Tko ljubi, on je u svjetlu. Stoga ljubav postaje sredstvo kojim se otkrivaju ljudske namisli. Ljubav prosuđuje, ali ne osuđuje. Ljubav shvaća i prihvaća, a ne odbacuje. Ljubav stoga izgleda često naivna i nemoćna, a zapravo je svemoćna.
13. studenog
Mariji je stalo da nas nauči pravilima života. Zato i poziva da sve ljubimo i da ljubavlju nadiđemo ljudska razmišljanja i ljudsku logiku. To su u isto vrijeme putovi i zakoni mira.
14. studenog
Ljudska ljubav se lako zaustavi, umori, razočara… traži priznanje i potvrdu, pa kad do toga ne dođe zna postati mržnja i osveta! Marija kao Majka lijepe ljubavi, želi nas odgojiti za Kristovu kršćansku bezuvjetnu, snažnu, neumornu ljubav.
15. studenog
Ako smo umorni u samima sebi, u obitelji, u zajednici, u društvu, u molitvi, u činjenju dobra, onda to najprije govori o našoj ljubavi. Ljubavi u nama je nestalo i ljubav mora opet dobiti zeleno svijetlo u svakom životu da bi se nadvladalo zlo u pojedincima, u obiteljima, u Crkvi i u svijetu.
16. studenog
Bog ljubi čovjeka te i nije mogao drugačije nego da ga stvori na svoju sliku i priliku. Bog želi da mu čovjek u svemu bude sličan. Božja je ljubav zahtjevna prema čovjeku upravo zato jer ga ljubi.
17. studenog
Isus traži da budemo milosrdni kao Otac nebeski, da budemo kao on sveti i neporočni i da ljubimo kao on. A da čovjek to mogne ostvariti, Bog se po Isusu Kristu pretvara u kruh – hranu da postane čovjekov život, da mu bude sličan.
18. studenog
Sveta Misa obogaćuje čovjeka božanskim bogatstvom. Svakodnevna nakana naših molitava može biti upravo molitva da nam Gospodin otvori oči za bogatstvo euharistijske žrtve te da po njoj rastemo kako on želi.
19. studenog
Pokora se u kršćanskom životu, na žalost često shvaća negativno, pa ljudi zaziru od pokore. A tu se ne radi o niočem drugom nego o borbi unutarnjeg čovjeka protiv grijeha koji ga želi zarobiti i učiniti nesposobnim za djelovanje.
20. studenog
Vježbanje u poniznosti, poslušnosti, jednostavnosti, praštanju može se nazvati pokorom. Stoga pokora nije nešto žalosno, nego radosno i vrlo potrebno svakom čovjeku. To je kao kad vinogradar u proljeće ulazi u svoj vinograd te od trsa do trsa čisti i kida ono nepotrebno kako bi omogućio bolji rast svojim lozama. Kad netko ne bi znao o čemu se radi, čudio bi se vinogradaru.
21. studenog
Najbolji put da znamo što treba i kako treba odstraniti iz našeg srca, jest molitva. Ona je susret s Bogom. A Bog je svjetlo i u njegovom svjetlu mi možemo vidjeti i svoju svjetlost, ali i svoju tamu. Kroz molitvu dobivamo i snagu da se borimo protiv poroka u sebi i jakost kojom ćemo se osloboditi.
22. studenog
Kršćansko učenje nosi u svojim temeljima odvažnu misao: naš bližnji jest mjesto i prostor u kojem susrećemo Boga. Stoga svaki čovjek kojeg susrećem i s kojim živim , posebno bolesnik, nemoćnik, stradalnik uopće, ostaje trajna ponuda susreta s Bogom.
23. studenog
Kršćani nisu panteisti – ljudi koji bi vjerovali da je sve Bog. Ali su zato oni koji u svakom susreću Boga te ljubeći Boga, ljube ljude oko sebe. I ljubeći ljude oko sebe, na putu su prema bliskom Bogu.
24. studenog
Nema dana koji nije darovan iz ruke Božje. Nema dana niti ga može biti, kad ne možemo činiti dobro. Nema dana u kojem se ne može dogoditi pad. Ali isto tako nema dana u kojem se ne može doživjeti milost praštanja. Koristiti se danom kao da je zadnji i opet kao da je prvi, bio bi svakako veliki znak zrelosti. Susretati ljude svaki put kao da ih prvi put susrećemo i ponašati se prema njima kao da ih susrećemo zadnji put, to bi podarilo ljudsko srce velikom nutarnjom slobodom.
25. studenog
Tamo gdje je ljubav, tamo je predanje. Završiti jedno vrijeme i početi drugo činom potpunog predanja u volju Božju i posvetom Mariji koja želi da joj se prepustimo, dobar je završetak i još bolji početak.
26. studenog
Bog se proslavlja po onima koji svjesno prihvaćaju suradnju s Njim i svjesno služe u poniznosti.
27. studenog
Molitvom se dobiva snaga da činimo ono što smo spoznali da je dobro. Ako vidimo da se ne pomičemo duhovno, onda je to znak da ne molimo dovoljno. Počnimo molitvu za čistoću svojih nakana!
28. studenog
Marija nas vodi k Isusu. Stoga ne može nikako mimoići Krista koji trpi i s kojim je trpjela te ljubeći pokazala koliku je žrtvu spremna podnijeti za njega i s njim.
29. studenog
Zna Marija da mi još uvijek najlakše shvaćamo ljubav i žrtvu onda kad znamo da nešto dobivamo, kad znamo za nagradu. A najveća je nagrada biti sposoban ljubiti Boga iznad svega, sebe ispravno ljubiti, i bližnjega kao samoga sebe.
30. studenog
Ljubavlju i žrtvom ipak mi najprije pomažemo sebi, sazrijevajući kao ljudi i kao kršćani, kao djeca Božja, rastući prema slici koja je utisnuta u naša srca.
