SVETAC DANA – SV. ALFONS RODRIGUEZ
“O, Gospodine! Kada bih znao, i kada bih mogao, služio bih Ti poput svih stvorova na nebu i na zemlji zajedno.” … “Najveći je izraz ljubavi biti poslušan Bogu.”
Zaštitnik posljednjega listopadskog dana je sveti Alfons Rodriguez, španjolski isusovački laik. Rodio se 25. srpnja 1532. godine u španjolskom gradu Segoviji kao drugo od jedanaestero djece bogatog trgovca vunom. Kao dječak od 10 godina susreo je isusovca blaženog Petra Fabera, koji ga je pripremio za Prvu pričest i snažno utjecao na njegov budući život. Sa 14 godina počeo se školovati kod isusovaca, ali mu je iznenada umro otac, pa se vratio kući kako bi preuzeo njegov posao. Oženio se s 26 godina, ali kad mu je ubrzo umrla supruga i troje djece, odlučio se potpuno posvetiti duhovnom životu. Napustio je sve što je posjedovao i pokušao se pridružiti Družbi Isusovoj, ali je zbog nedostatka naobrazbe isprva bio odbijen. Ipak, primljen je 31. siječnja 1571. g. u Isusovački red kao brat laik u Valenciji, a nakon šest mjeseci poslan je na otok Mallorcu.
Djelovao je 46 godina kao vratar u isusovačkom kolegiju Montesion u Palmi na Mallorci. Milosrdan, susretljiv i prijazan, dijelio je milostinju, hranu i odjeću siromasima i brinuo se za smještaj putnika namjernika i hodočasnika. S tog skromnog mjesta godinama je snažno utjecao na mnoge ljude i događaje, a njegove su duhovne savjete tražili i studenti i ugledni građani. Strogi pokornik i isposnik, naročitu pobožnost gajio je prema Bezgrešnom začeću Blažene Djevice Marije, revno molio krunicu, a svojeg mladog prijatelja svetoga Petra Clavera nagovorio da pođe kao misionar u Južnu Ameriku.
Čudotvorac i vizionar, mistik i asketa, svojim žarkim molitvama ozdravljao je mnoge ljude, tjelesno i duhovno. Ostavio je za sobom zbirku svojih dnevničkih zapisa, mističnih iskustava, te jednostavnih duhovnih misli i crteža. Njegovi spisi otkriveni su tek nakon njegove smrti.
“Bog nas”, piše Alfons Rodriguez, “nije pozvao na redovnički život, povučen od svijeta, kako bismo se brinuli za stvari koje se tiču tijela… On sam, naš Gospodin i Bog naš, brine se za naše tijelo, kao i za našu dušu, i proviđa sva svoja dobra, preko naših poglavara.”
I dalje: “Put što ga duša treba slijediti kako bi postigla svetost, put je mrtvljenja, uz pomoć molitve, koraci što ih valja činiti nutarnji su čini srca, kojima pobjeđujemo sebe same.”
Rekao je još i ovo: “O, Gospodine! Kada bih znao, i kada bih mogao, služio bih Ti poput svih stvorova na nebu i na zemlji zajedno.” … “Najveći je izraz ljubavi biti poslušan Bogu.”
Alfons Rodriguez preminuo je na današnji dan, 31. listopada 1617. godine u Palmi, a sprovod mu se pretvorio u pravo slavlje, u kojem je uz španjolskog potkralja i biskupa Mallorce sudjelovalo mnoštvo građana, od plemića i bogataša do siromaha i bolesnika.
Blaženim ga je 1825. godine proglasio papa Leon XII., a svetim 1887. godine papa Leon XIII.
Ime Alfons je njemačkog porijekla, a znači “hrabar” i “plemenit”. Zaštitnik je Mallorce.
Izvor: Bitno.net
