Sveta Faustina je izvanredna vidjelica anđela: Vidjela je serafine, kerubine …
Anđeli nevidljivo pomažu ljudima da razviju duhovnost i ljubav prema Bogu, štite i pomažu, služe čovjeka kojem su dani. Međutim, ponekad Bog dopusti da odabrana duša vidi i čuje svoje nebeske sluge. Taj dar poznavanja anđela dobila je sveta Faustina Kowalska, vjerska mističarka i vidjelica Božjeg milosrđa.
Trinaest godina tješili su je i branili anđeli koji su joj postali najbolji prijatelji.
Faustinin ispovjednik, otac Michael Sopocko, zapisao je u svoj dnevnik da je ona imala veliku pobožnost prema svetim anđelima i da je vidljivo doživljavala njihovu prisutnost.
Pojavljivali su se kao njezini suputnici na njenim mističnim putovanjima u pakao, čistilište i raj.
Naučili su je dobro moliti i razmišljati o Bogu. Ali nikada je nisu razriješili dužnosti, već su je poticali da se trudi i bori s jasnim namjerama djelovanja. Sveta Faustina je imala kontakt sa svetim Mihaelom arkanđelom, Serafima i Kerubima.
Također s anđelom kojeg je zvala “jedan od sedmorice”, anđelom čuvarom svog ispovjednika i anđelima čuvarima drugih ljudi i crkava. U presudnim trenucima svog života uvijek ih je zazivala u pomoć.
A njezini je nebeski prijatelji nikada je nisu iznevjerili, ne samo da su je branili od demonskih napada, nego su je i tješili u teškim trenucima i s ljubavlju je podsjećali na ispunjavanje njezinih dužnosti.
Faustina je svog anđela čuvara susrela, primjerice, u vlaku iz Varšave u Krakow.
I jednom je velika gomila demona, ispunjena mržnjom, blokirala put svetice i ona je preklinjala svog anđela čuvara za pomoć.
A on joj reče: “Ne boj se, ženo moga Gospodara, bez Njegovog dopuštenja ovi ti duhovi neće nauditi.” I odmah su zli duhovi nestali, a njezin ju je anđeo čuvar na vidljiv način otpratio do kuće.
Još jednom je sestra Faustina čula anđeosku pjesmu kada su redovnice samostana obnovile svoje zavjete, u svečanom slavlju. Dok su sestre polagale svoje zavjete, čula je kako anđeli pjevaju različitim tonovima, ‘Svet, Svet, Svet’,u pjesmi tako divnoj da joj nijedan ljudski jezik nije mogao ravnati.
Drugom prilikom, u klanjanju, sestra Faustina je osjetila kako je preplavljena ljubavlju prema Isusu i počela je plakati. I odjednom ugleda anđela velike ljepote, koji joj se obrati i reče: “Ne plači, govori Gospodin.” Pitala ga je tko je on. A on odgovori: “Ja sam jedan od sedam duhova koji dan i noć stoje pred Božjim prijestoljem i daju Mu neprestanu hvalu.” I taj ju je Anđel pratio u vlaku na putu do Vilniusa.
Na tom je putovanju vidjela drugog anđela kako stoji na vratima svake crkve pored koje su prošli, ali bili su okruženi bljeđim svjetlom od svjetla anđela koji ju je pratio, a svaki od tih anđela koji su čuvali crkve pognuo je svoje glave pred anđelom koji je bio blizu nje.
Drugi put, radeći u Kongregaciji u Krakovu kao vratarica, osjetila je strah zbog revolucionarnih nemira i neprijateljskog odnosa prema Crkvi. Zamolila je Gospodina za zaštitu i on joj je rekao: “Kćeri moja, u trenutku kad si prišla vratima naredio sam svom Kerubinu da te zaštiti. Smiri se molim te”. I nakon razgovora vidjela je anđela kojega joj je Gospodin obećao.
Drugom prilikom, anđeo čuvar sestre Faustine upozorio ju je na potrebe umiruće duše. Njezin joj je anđeo čuvar rekao da moli za jednu dušu, a ujutro je znala da je to čovjek čija je agonija upravo u tom trenutku započela.
I od tada joj je Gospodin Isus na poseban način davao do znanja kada je netko trebao molitvu jer je umirao, preko anđela čuvara.
Sestra Faustina se bojala onih dana kad se nije mogla pričestiti. I kad je jednom bila u bolnici, rekli su joj da pričest neće donijeti svećenik, i bila je tužna. Dogodilo se tada nešto neobično, jer se narednih 13 dana pričešćivala kod jednog Serafina.
Opisala ga je rekavši da je nosio zlatnu haljinu, a preko nje prozirnu surpu i prozirnu štolu.
Kalež je bio od stakla, prekriven prozirnim velom. I čim ju je pričestio, nestao je, i odande je čula anđeosku pjesmu onoga dana kad nije mogao prisustvovati misi. I blizu smrti, jedan Serafin ju je pričestio. Velika svjetlost okruživala je tog Serafina jer je odražavala božanstvo i ljubav Božju. A malo prije pričesti spopala ju je sumnja i molila je Isusa za to.
Stoga je upitala Serafina: “Možeš li me ispovjediti?” A on je odgovorio, “nijedan duh Neba nema takvu moć.” I u tom trenutku Hostija joj je sletjela na usne.
Dana 13. rujna 1935. sveta Faustina primila je krunicu Božanskog milosrđa, a nazočan je bio i anđeo. Te noći, dok je bila u svojoj ćeliji, vidjela je anđela, kojeg je identificirala kao izvršitelja božanskog gnjeva. Opisuje ga kao odjevenog u blistavu odjeću, sa sjajnim licem i oblakom pod nogama. Iz njegovih ruku i iz oblaka izlazili su gromovi i munje koje su prijetile da pogode Zemlju. Suočena s ovom opasnošću za Zemlju, sveta Faustina je počela preklinjati anđela da prestane slati napade. I obeća mu da će svijet činiti pokoru. Ali molba nije uslišana. I osjetila je poticaj u srcu da se moli Bogu za svijet, riječima koje su izvirale iz nje. I odjednom je vidjela da Anđeo ne može izvršiti kaznu koja je planirana da se izvrši.
Sveta Faustina priznaje da nikada prije nije molila takvom snagom. U dnevniku se pojavljuje molitva kojom je molila, “Vječni Oče, prikazujem Ti Tijelo i Krv, Dušu i Božanstvo Tvoga ljubljenoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, za grijehe naše i cijeloga svijeta. Zbog njegove pregorke muke, smiluj se nama i cijelom svijetu”.
Ovo je početna molitva i težnja svake dekade krunice Božjeg milosrđa koju joj je predao Isus. Ovo je također i očita poruka što i kako treba moliti u trenucima neizvjesnsti, straha i grozne tjeskobe. Božje milosrđe je veće od svega, ali trebamo moliti.
U dnevniku Svete Faustine nalazi se više od 70 spomena anđela. Ali ime svetog Mihaela je ono koje je bilo najviše vezano uz njen život.
Dana 29. rujna, na blagdan svetog Mihaela arkanđela, ugleda kraj sebe arkanđela Mihaela koji joj reče ove riječi “Gospodin mi je zapovjedio da se posebno brinem za tebe. Znaj da te zlo mrzi, ali ne boj se. Tko je kao Bog!”
I nestalo joj je iz očiju, ali je nastavila osjećati njegovu prisutnost i pomoć. Ali i sve oko nje ukazivalo je na njegovu prisutnost. Crkva u Vilniusu u kojoj je bila i služila, i gdje je primila sliku Božjeg milosrđa bila je posvećena svetom Mihaelu. Predstojnica koja je primila Svetu Faustinu u samostan zvala se Mihaela. Njen ispovjednik zvao se Mihael, prenosi portal vjera.hr.
Sveta Faustina očito je imala posebnu zaštitu svetog Mihaela i svaki se dan molila svom anđelu čuvaru te molitvu svetom Mihaelu arkanđelu pape Leona XIII.
Sveti anđeli Božji molite za nas!
