Sveti arkanđeli – Mihael, Gabrijel i Rafael
Piše: Dr. fra Tomislav Pervan
Riječ ‘anđeo’ grčkoga je podrijetla i znači ‘glasnik’, vjesnik, (‘angelos’), a imamo je i u korijenu riječi ‘evanđelje’ – što znači ‘dobra vijest’. Anđeli su Božji glasnici, oni su u Božjoj službi, bivaju slani, odašiljani ljudima u pomoć. U Starom zavjetu spominju se uz riječ anđeo ‘kerubini’ i ‘serafini’, a poimence imamo Gabriela (prevedeno: Božja snaga ili Božji junak), Mihaela (prevedeno: Tko je kao Bog?) te Rafael (Bog liječi).
Upravo ta tri imena – u sebi tako različna – očituju nam posve jasno na koji način možemo i mi iskusiti Božju snagu u svome životu.
Mihael: Tko je kao Bog? – pitanje nad kojim se divimo, a ujedno i priznajemo: Tko je na svijetu, u svemiru tako silan i moćan kao naš Bog? Nitko nije njemu ravan, nitko tako moćan, tako jedinstven i jedincat, kao naš Bog!
Stoga je Mihael i anđeoski prvak. Moćan i snažan pritječe nam u pomoć u borbi protiv zla, grijeha i svih kušnja u životu. Stoga je redovito slikan s mačem u rucim, kojim uništava Staru zmiju, Đavla, Zmaja, Zlo.
Mihael je ujedno i ona snaga u nama samima koja nas stalno stavlja pred upitnik: Tko je Bog za tebe? Koliko ti je Bog bitan, važan u tvome životu? Je li on onaj prvi u tvome životu? Ili pak imaš drugih bogova koje si stavio na Božje mjesto? Možda tvoj posao, tvoj uspjeh, karijera, tvoja mala privatna sreća, gdje želiš da te nitko ne ometa? Tvoje luksuzno vozilo, palača, namještaj, nakit, ljepota?
Mihael je stalni izazov da srušimo u sebi sve lažne bogove i božanstava te da se okrenemo istinskomu, pravomu, jedinomu Bogu. Ocu koji nam prašta sve naše grijehe i promašaje. Samo kad služimo jedinome Bogu, život će nam biti stvarno sretan i ispunjen. Mihael – Mihovil – on je ona zaštitnička Božja snaga koja nas čuva od zla u životu.
Gabrijel – riječ znači “Snaga Božja” ili “Božji junak”. On je anđeo navještenja. Bog ga šalje kad nam želi nešto reći. Kad Bog želi otvoriti naše uši i naša srca za svoju poruku, svoj poziv i zov.
On je tu kad Bog želi nešto promijeniti u nama, kad želi iz staroga učiniti novo, kad se nešto događa što nadilazi naše sposobnosti i naše mogućnosti. Bog nam šalje mogućnost i snagu da počnemo iznova u svome životu.
Anđeo navještenja Gabrijel znamen je Božje sile, sile Božje riječi koja pokreće naše biće i mijenja ga. On naviješta Mariji, i ona postaje Majkom Božjom, i mi čujemo navještaj Božje ljubavi te osjećamo kako nas Božja ljubav obujmljuje. Bog nam oprašta i čovjek može odahnuti.
Pa i kad čujemo poruku o uskrsnuću – svome i Isusovu – ne moramo se brinuti za one koji su otišli ispred nas u vječnost niti se brinuti za svoj vlastiti život. Gabrijel uvijek ohrabruje: Ne boj se! – Ne boj se Zaharija! Ne boj se Marijo! Ili pak ženama na grobu: Ne bojte se. Onaj koga tražite, nije ovdje. Uskrsnuo je. Dakle, riječ ohrabrenja i utjehe, ali i novoga života.
Rafael znači “Bog liječi”. Bog je lijek i liječnik. Već je Gospodin na Sinaju rekao Mojsiju da nikakva bolest ne će nauditi njegovu narodu. U Tobijinoj knjizi Rafael je pratitelj mladoga Tobije. Rafael liječi ljubav između muža i žene, ozdravlja i odnose u obitelji između oca i sina. On liječi slijepoga Tobiju i ranjena sina te ukletu Saru. Vraća roditeljima pouzdanje da Bog prati njihovu djecu na putovima, pa i kad odlutaju ili pak kad misle da su izabrali za brak pogrješnoga partnera. On vraća i tijelu i duši snagu ozdravljenja, u ma kakvoj se neprilici ili krizi nalazili.
Koliko nam puta treba u životu ta iscjeliteljska snaga? Kad smo u žalosti, kad smo u tuzi ili brizi na ljubljenu osobu. Kad se uruši prijateljstvo ili kad se doživi brodolom u braku, kad nas ljudi gorko razočaraju, ljudi u koje smo se pouzdavali. Kad više ne razumijemo svoju djecu, ili kad imamo osjećaj da nas svi ostavljaju, da se od nas udaljuju i otuđuju. Kad smo bolesti i kad nas muče boli. Kad nam ponestaje nade ili smisao u ono što radimo. Kad ne vidimo nikakvu budućnost.
Toliko je toga u nama uništeno – vlastitom ili tuđom krivnjom. Toliko toga ranjeno. I treba znati da je Bog uz nas i da je tu snaga kojoj je ime “Rafael”. Treba biti svjestan da nas Bog nikada ne ostavlja – da nas njegova snaga prati. Uvijek, u svako doba. I da nikada nismo sami na svijetu.
Ali je i pored ovoga što govorimo načelno o anđelima značajno i drugo: Da sami u sebi nosimo, odgojimo anđela koji će drugima pomagati. Biti dobri anđeo, anđeo čuvar, anđeo pomoćnik. Za Majku Terezu su govorili da je Anđeo Kalkute, za s. Emanuelle da je Anđeo Kaira, za Franju da je Anđeo, Glasnik novoga doba. Anđeo kao dobri duh nekomu i nekoga. Možemo biti svi mi.
Izvor: miportal.hr
