“Isuse, misli ti”: predivna molitva svećenika kojem se Padre Pio posebno divio
Don Dolindovu ‘Molitvu predanja’ možemo moliti kao devetnicu ili kad god nas kušnje napadaju.
“Zvali su me Dolindo, što znači bol”
Ovo je prva rečenica autobiografije u kojoj Don Dolindo Ruotolo iznosi priču o svojoj duši i djelu koje je Bog htio učiniti preko njega. Zajedno s Padro Piom iz Pietrelcine, njegovim suvremenikom, njih dvoje su bili veoma traženi u Crkvi u Južnoj Italiji zbog svoje mističnosti i snažne duhovnosti, piše Aleteia.
Poznata je priča je o grupi hodočasnika koji su putovali iz Napulja u San Giovanni Rotondo kako bi vidjeli Padre Pia, slavnog sveca sa stigmama.
Kad je Padre Pio saznao da su iz Napulja, rekao je, “Zašto ste došli ovamo da me vidite kad među sobom imate Don Dolinda?”
Sjedinjen s Isusom
Ime Dolindo potječe od latinske riječi dolor, što znači bol. Doista, kao i Padre Pio iz Pietrelcine, patnja je obilježila velik dio don Dolindovog svećeništva – i veći dio njegovog života.
Pa ipak, to je poziv svećenika, Alter Christus – da se otajstveno, a katkad i fizički sjedini s Kristom. Odgovor je na Isusov poziv „Uzmi svoj križ i slijedite me“ i riječi svetog Pavla „U svom tijelu dopunjam što nedostaje mukama Kristovim “. Don Dolindo je upravo to učinio.
Njegova najpoznatija molitva
Molitva svojom dječjom jednostavnošću, započinje ovako:
Isuse, misli ti! Zašto se nepotrebno uznemirujete? Prepustite meni brigu za svoje stvari i sve će biti dobro, sve će se smiriti. Zaista vam kažem, svaki čin pravog, slijepog, potpunog predanja meni rješava najzamršenije situacije. Predati meni neku situaciju ne znači ljutiti se, mučiti i očajavati, obraćajući mi se uznemirenom molitvom, jer ja vas pratim i mijenjam nemire u molitvu. Nema učinkovitije devetnice od ove: „O, ISUSE, PREDAJEM SE TEBI, MISLI TI”.
Don Dolindo je rođen 6. listopada 1882. u Napulju. Bio je peto od 11-ero djece. Iako je obitelj bila dio napuljske više klase, prihodi su im bili ograničeni zbog Dolindova oca koji nije pokazivao brigu ni adekvatno skrbio za djecu. Majka je dugi niz godina trpjela okrutnost svog supruga, ali kad je Raffaele 1986. godine učinio preljub, izgubila je strpljenje. Nakon razgovora sa svojim ispovjednikom, Silvia je odlučila napustiti supruga.
Uzela je djecu i otišla živjeti s bratom. Alimentacija koju je dobivala nakon razvoda nije joj omogućila uzdržavanje cijele obitelji. Rješenje je bilo da najstarije sinove, Elija i Dolinda, pošalje u internat. Dječaci su svoje obrazovanje započeli u Školi misionara sv. Vinka Paulskog. Dolindo, koji je od malih nogu želio postati svećenik, bio je sretan, ali Elio nije osjećao poziv i bilo mu je teško prihvatiti ovu odluku. Ipak, brzo se snašao u školi, što se za Dolinda nije moglo reći.
Najviše zbog toga što zbog oca nije redovito išao u školu, pa je na početku imao problema s učenjem. Svoje poteškoće povjerio je Majci Božjoj, molio joj se: ‘Pomozi mi ako trebam postati svećenik’. Nakon nekog vremena primijetio je da lako usvaja teološka, biblijska i filozofska znanja, dok su mu drugi predmeti još uvijek bili teški.
Njegov napredak za vjerske predmete brzo je primijećen i uvažen. Dolindo je 1901. položio redovničke zavjete, a 1905. zaređen je za svećenika. Međutim, tu njegova patnja nije završila. Godine 1907. zamoljen je da procijeni istinitost mističnih iskustava koje je doživjela vidjelica Seraphina. Nakon istrage slučaja nije mogao čiste savjesti tvrditi da vidjelica to izmišlja, što se mjesnom biskupu nije svidjelo. Stoga je Kongregaciju svete službe (današnja Kongregacija za nauk vjere) Dolinda optužila za propovijedanje hereze. Suspendiran je sa svećeničkih funkcija, zabranjeno mu je slaviti svetu Misu.
U međuvremenu je poslan na psihijatrijski pregled, a nad njim je učinjen i egzorcizam. Nepune tri godine kasnije vratio se pastoralnom radu.
U svojoj je župi oko sebe okupljao mlade. Mnogi su don Dolindu dolazili na ispovijed, ali i radi duhovnih savjeta. Imao je dar razlučivanja. Također, imao je specifičnu naviku dijeliti svete sličice (immaginettes), ali i slati razglednice na razne adrese, na kojima je uvijek bila napisana rečenica ili dvije. Neumorno je jačao i prosvjetljivao druge ljude dajući im svojevrsnu duhovnu poruku koja je obično započinjala riječima: ‘Isus tvojoj duši…’, ‘Marija tvojoj duši…’ ili ‘To sam ja, Isus, tebi govorim…’. Svjedočanstva mnogih ljudi pokazuju da su njegove vizije i predviđanja bila izuzetno točna.
Molitva Isuse, misli ti:
Zašto se nepotrebno uznemirujete? Prepustite meni brigu za vaše stvari i sve će biti dobro, sve će se smiriti. Zaista vam kažem da svaki čin pravoga, slijepoga, potpunog predanja meni rješava najzamršenije situacije. Predati meni neku situaciju ne znači ljutiti se, mučiti i očajavati obraćajući mi se uznemirenom molitvom jer ja vas pratim i mijenjam nemire u molitvu. Predati se znači blago zatvoriti oči duše i ne misliti na žalost, nanovo se predati u moje ruke, kako bih vas ja sam prebacio kao zaspalu djecu u majčinu krilu na drugu obalu.
Vaše razglabanje i razmišljanje o problemima, vaša zaključivanja, vaše želje da se sami uhvatite u koštac s onim što vas muči, uznemiruje i žalosti, to je velika napast. Zašto meni ne predate svoje brige i probleme?
Koliko stvari ja činim kada se duša u svojim potrebama, bilo duhovnim bilo tjelesnim, meni obraća, gleda me i kaže mi: «Isuse, misli ti». Zatvori oči i odmaraj se u meni!
Malo milosti dobivate kada žarko želite da ih dobijete i dosađujete molitvama, a dobivate mnogo kada se u molitvi potpuno povjerite meni. Vi u boli molite u biti da vam uklonim tu situaciju ili problem, ali da to učinim kako vi hoćete… Obraćate se meni, ali hoćete da se ja prilagodim vašim idejama; poput bolesnika koji liječniku sugerira kako da ga liječi.
Ne činite tako, nego molite kako sam vas učio u Očenašu:
«Sveti se ime tvoje», to jest budi proslavljen u mojoj potrebi. – «Dođi kraljevstvo tvoje», to jest neka sve vodi prema ostvarenju tvoga kraljevstva u nama i u svijetu: «Budi volja tvoja», znači misli ti, Isuse.
Ja posredujem svojom svemoći i rješavam najzamršenije situacije. Evo, ti vidiš kako zlo napreduje umjesto da gledaš kako ono opada. Ne uznemiruj se, zatvori oči i reci mi s pouzdanjem: «Budi volja tvoja, misli ti, Isuse». Rekoh ti da ja mislim i posredujem kao liječnik, i činim također čudo kad je potrebno. Vidiš kako si nemoćan? Ne brini se, samo zatvori oči i reci: «Misli ti». Rekao sam ti da ću ja misliti.
Suprotno predanju je zabrinutost, uznemirenost i razmišljanje o posljedicama nekog čina. To je isto kao uznemirenost djece koja zahtijevaju da mama misli na njihove potrebe, na način kako to oni žele i da im ispuni sve njihove ideje i hirove. Zatvorite oči i dopustite da vas nosi struja moje milosti, zatvorite oči i dopustite mi da djelujem, zatvorite oči i ne mislite na sadašnji čas, odbijte misao na budućnost kao iskušenje. Odmarajte se u meni, vjerujući mojoj dobroti, i kunem se svojom ljubavlju, da ću ako mi u svom predanju samo kažete: «Misli ti», zaista misliti na vašu situaciju, da ću vas utješiti, osloboditi i voditi. I kada vas moram voditi drugim putem od onoga kojega ste vi zamislili, onda vas i podučavam, nosim vas u naručju, jer nema moćnijeg lijeka od mog posredovanja s ljubavlju. No ja mislim samo onda kada vi zatvorite oči. Vi ne možete spavati, vi želite sve provjeriti, ispitati, na sve misliti, tako se prepuštate ljudskim silama ili još gore ljudima, pouzdajući se u njihovo posredovanje. Upravo to smeta mojim riječima i mojim vidicima. Oh, kad bi samo znali koliko ja čekam na ovo vaše predanje da bih mogao iskazati dobročinstvo i kako sam žalostan kad vas vidim uznemirene! Sotona upravo nastoji da vas uznemiri kako bi vas istrgnuo iz mojih ruku i učinio vas plijenom ljudskih inicijativa.
Pouzdajte se zato u mene, odmarajte se u meni, predajte se meni u svemu. Ja činim čudesa onoliko koliko se vi meni predajete, a ne koliko se vi u sebe pouzdajete. Ja dijelim milosti kad ste vi u potpunom siromaštvu! Kad imate neke svoje izvore, makar i neznatne ili ako ih tražite, vi se nalazite u prirodnom polju, slijedite prirodni tijek stvari u kojima je često upleten Sotona. Nitko od onih koji su raspravljali ili mozgali nije činio čudesa, pa niti sveci. Samo onaj koji se prepušta Bogu može djelovati na božanski način. Kad vidiš da se stvari kompliciraju, reci u duši zatvorenim očima: «Isuse, misli ti». Oslobodi se svojih misli… usmjeri pozornost na drugo jer tvoja je pamet ograničena i teško možeš prepoznati zlo. Zato se uvijek pouzdaj u mene, a oslobodi od sebe. Čini tako u svim svojim potrebama. Činite tako svi, pa ćete neprestano gledati velika i tiha čudesa. Kunem vam se svojom ljubavi. Ja ću misliti, budite sigurni. Molite uvijek u raspoloženju predanja i uživat ćete veliki mir i velike plodove, pa i onda kad vam dajem milost žrtvovanja, naknade za grijehe i obnovu ljubavi koje nosi trpljenje. Čini li se to nemoguće? Zatvori oči i reci svom dušom: «Isuse, misli ti».
Ne boj se, ja ću misliti. A ti ćeš u poniznosti blagoslivljati moje ime. Tvoje molitve ne vrijede toliko koliko vrijedi ovo pouzdano predanje; sjeti se dobro toga. Nema učinkovitije devetnice od ove:
«O Isuse, predajem se tebi, misli ti»
«Predaj se mom srcu…i vidjet ćeš.» Hoću da vjeruješ mojoj svemoći, a ne svom djelovanju; dopusti da ja djelujem u tebi i preko tebe u drugima. Traži moju intimnost, utaži moju žeđ za tobom, da te mogu obogatiti.
