Rođenje Marijino – Mala Gospa
Spomendan je rođenja Blažene Djevice Marije. Slavi se na današnji dan, 8. rujna, svake godine.
~ Rođenje Marijino
Čini se da je sveti Maurilije biskup prvi uveo blagdan u svojoj biskupiji Angers 430. godine nakon što je saznao da je gospodar mjesta. Dok je bio na području Marillaisa, u noći 8. rujna, čuo je anđeoski zbor na nebu; anđeli su mu objasnili da su slavili Gospino rođenje (op. a. iako posvećujem prostor dvojbi: 5. kolovoza ili 8. rujna jer vidioci iz Međugorja tvrde da im je Gospa sama rekla da je rođena 5. kolovoza, dok Crkva još od sedmog stoljeća rođendan slavi 8. rujna).
Papa Sergije I., koji je vladao od 687. do 701. godine, je taj koji je na današnji dan dao da se pokrenu procesije u čast Djevici, donijevši taj običaj s Istoka, gdje se već bio udomaćio. Krajem devetog stoljeća blagdan se slavio u cijelom kršćanskom svijetu, postajući obaveznim u jedanaestom stoljeću. Godine 1241. ustanovljena je “osmina” (osmodnevna pripravna molitva) uoči blagdana. Papa Inocnet VI., 1245. na Lionskom koncilu proširio je blagdan na cijelu Crkvu.
~ Aviano, Gospa od Brda
Obično se Gospa ukazuje pastiricama, no 1510. godine u Avianu (Pordenone) napravila je iznimku. Vidioc je, zapravo, imao gotovo osamdeset godina. Antonio Zampara, seljak iz Aviana, znao je zastati i moliti se pred kapelicom u području Costa di Marsure. Čuo je glas koji ga je pitao kamo ide. Podigao je oči i ugledao Gospu u bijeloj haljini. Odgovorio je da ide vidjeti može li mu prijatelj preorati njivu, jer je on već prestar za to. Gospa mu je rekla da će prijatelj zasigurno doći, a zatim ga je zamolila da kaže narodu kako želi tri subote posta te da se na tom mjestu sagradi crkva. Najavila je da će znak biti taj da će se sunce pojaviti umrljan krvlju. To se i dogodilo i svi su ga vidjeli. Otuda je nastalo svetište Gospe od Brda.
~ Vailankanni, Gospa od Zdravlja
U Indiji, 250 kilometara južno od Madrasa, nalazi se Vailankanni, gdje se nalazi bazilika Naše Gospe od Zdravlja. Mjesto svake godine privlači milijune hodočasnika i to ne samo kršćana. Priča se da se u šesnaestom stoljeću Gospa pojavila jednom čovjeku s Djetetom u rukama. Čovjek je na tom mjestu sagradio crkvu koja je zapravo bila jednostavna koliba od slame. Nakon toga Gospa se pojavila djetetu koje je šepalo. On je čudesno ozdravio i od tada “crkva” je dobila ime po Majci od Zdravlja (“Arokia Matha” na domaćem jeziku). Nakon dosta vremena portugalski trgovački brod ušao je u strašnu oluju. Posada i putnici preporučili su se Mariji i spasili se. Unatoč brodolomu ostali su živi, na mjestu brodoloma saznali su od domorodaca o postojanju crkve od slame. Otišli su tamo i u znak zahvalnosti Onoj koja ih je spasila, sagradili su crkvu boljim i čvršćim materijalima. Kasnije su se često tamo vraćali hodočasteći te su svaki put činili poboljšanja uljepšavajući je. Novu su crkvu posvetili Gospi na dan blagdana njezina rođenja, jednog 8. rujna. Skrbništvo nad svetištem ostalo je u rukama Portugalaca do 1964. godine (dvije godine ranije crkva je promaknuta u baziliku). Kip koji se tamo štuje ima indijske somatske osobine te je odjeven u tipični sari. Po tradiciji, dragocjeni svileni sari ostavljeni su kao zavjetni darovi onih koji su primili neku milost. Zastrašujući tsunami iz 2004. godine poštedio je samo one koji su se sklonili pod noge kipa (more je doprlo pola kilometra izvan svetišta).
~ Naša Gospa od Zvijezde
Prema nekom običaju kako bi se proslavila pobjeda Poitiersa nad muslimanima Carlo Martello osnovao je prvi red vitezova. Najvjerojatnije je to bila čast dodijeljena onim vitezovima koji su se istaknuli svojim junaštvom. Budući da se ratni dan odigrao u subotu 732., red je nazvan po Gospi (kojoj je subota tradicionalno posvećena). S vojne točke gledišta bila je to kratka bitka, ali se odmah osjetila njezina povijesna važnost, toliko da su suvremeni kroničari koristili po prvi puta.
Godine 1022., na dan rođenja Marijina (8. rujna), francuski kralj Robert II “Pobožni” obnovio je taj drevni vojni red i nazvao ga redom Gospe od Zvijezde. “Zvijezda mora” (jasnog simboličkog značenja) jedno je od mnogih Djevičinih imena. Vitezovi koji su imali čast biti dio toga bili su dužni izmoliti pedeset Zdravomarija dnevno.
Datum 8. rujna povezan je s još jednom velikom pobjedom kršćana nad muslimanima. Ovaj puta su akteri bili vitezovi “Sv. Ivana”, zatim “Rodosa” (nakon pada Akre u Svetoj zemlji 1291.) i konačno “Malte” (nakon poraza 1522. od strane Turaka, Sulejmana I. Veličanstvenog). Doselili su se na Maltu 1530., a godine 1565. napala ih je turska vojska koja je bila pet puta veća. Nakon četiri mjeseca opsade, Jean Parisot de La Valette uspio ih je pobijediti. Taj dan je zatim postao državnim praznikom.
~ Naša Gospa od Porzusa
Godine 1855. Gospa se pojavila u Furlaniji, u Porzûsu, u Udinskoj biskupiji. To jutro je bila nedjelja i mala Teresa, desetogodišnja djevojčica, po nalogu roditelja otišla je u polje kositi travu za koze. Tog dana joj se ukazala Gospa, kao i idućih dana. Opomene koje je Djevica tom prilikom uputila odnosile su se na poštivanje nedjeljnog odmora, bilo je to upozorenje Teresinim roditeljima. Kako bi djevojci povjerovali, Gospa joj je na lijevoj ruci ucrtala znak križa. Pouzdanost ovih činjenica utvrdila je istraga, ali tek 1992. kada se udinski nadbiskup službeno oglasio o ukazanjima u Porzûsu.
~ Gospa od Šiluve
Litva je bila posljednja europska zemlja koja je dobila kršćansko krštenje. U selu Šiluva, u biskupiji Kaunas, od 1457. postojalo je svetište koje je plemić koji je bio u službi velikog vojvode Vytautasa Velikog podignuo oko drevne marijanske slike. Bila je to zapravo kopija slike, smatrane čudotvornom, koju je naslikao sveti Luka i koja je nekada već zaštitila kršćane koji su se borili protiv Turaka. Kada se protestantizam proširio, Veliko vojvodstvo je prešlo na kalvinizam te je svetište uništeno. Isusovci su vratili katoličanstvo u te krajeve. Godine 1612. lijepa djevojka s djetetom u ruci ukazala se dvojici malih pastira koji su se igrali u blizini ruševina svetišta. Plakala je. Prije nego je nestala, rekla je da su nekada davno ona i njezin sin bili čašćeni na tom mjestu, a da sada to više nisu. Vijest se proširila i ljudi su povjerovali priči malenih pastira. Prvo je izgrađena mala drvena crkva, zatim prava sveta zgrada koja je 1629. godine ponovno dobila čudesnu sliku. Čuda su ponovno počela, a tijekom sovjetskog tlačenja Šiluva je postala duhovna referentna točka litvanskog identiteta.
~ Gospa od Covadonge
Poznato svetište Asturije duguje svoje ime špilji u kojoj se od pamtivijeka častio drveni kip Bogorodice (“Cava Dominae”, to jest Gospina špilja, Covadonga na asturijskom narječju), koju Španjolci kolokvijalno zovu “la Santina”. Godine 722. kralj Pelayo ovdje je iznio prvu kršćansku pobjedu nad Maurima, započevši “Reconquistu” koja će trajati osam stoljeća. Pelayo je jurio berberskog ratnika koji se sklonio u špilju. Otac pustinjak ga je zaustavio, tražeći od njega da poštedi muslimana zbog ljubavi prema Djevici.
~ Gospa od Uvale (Virgen del Valle)
“Virgen del Valle”, zaštitnica otoka Margarita u Venezueli, prikazana je kao Bezgrešno Začeće i potječe iz vremena prvih kolonizacija. Još 1528. bila je čašćena u jednoj skromnoj kapelici, podložnoj tornadima i gusarskim napadima. Godine 1608., za vrijeme strašne suše, slika je nošena u procesiji, a kako je povorka tekla odmah je pala kiša. Od tog se trenutka proširila odanost “Virgen del Valle”, a domoljubi libertadora Simóna Bolívara posvetili su joj jednu svoju ratnu pjesmu. Proslava njezina blagdana traje cijeli tjedan.
~ Gospa od Cocharcasa
Svetište se nalazi u Peruu. Štuje se slika Gospe, kopija slike u Copacabani (u Boliviji, na jezeru Titicaca), nazvana “Virgen de la Candelaria” (Svijećnica) ili “Virgen negra”. Peruanci ju zovu “Mamacha Cocharcas”. Izradio ju je 1598. siromašni Indijac Sebastián Quimichi koji je čudom bio izliječen od teške bolesti hodočasteći u svetištu u Copacabani. “Mamacha Cocharcas” je činila i druga čuda, a 1623. godine dobila je svoje veliko svetište koje je jedno od najvažnijih u cijeloj zemlji.
Izvor teksta: Cammilleri, Rino (2020.) Tutti i giorni con Maria – calendario delle apparizioni. Milano: Edizioni Ares/facebook: Sveta Maravillas od Isusa
