Treći dan 34. Mladifesta: Kateheza s. Matije Pačar, predstavljanje Majčinog sela, svjedočanstva, molitva…
Jutarnjom molitvom, koju je predmolio međugorski župnik fra Zvonimir Pavičić, na vanjskom oltaru crkve sv. Jakova u Međugorju počeo je treći dan duhovne obnove za mlade – 34. Mladifesta.
Nakon toga katehezu je mladima održala s. Matija Pačar, školska sestra franjevka Krista Kralja hercegovačke provincije svete obitelji. S. Matiaj je na službi u Ljubuškom, a na predstavljajući se, kazala kako je i ona prije 15-ak godina sudjelovala na Mladifestu.
Na početku svoje kateheze, u kojoj je govorila o radosti, osvrnula se na geslo ovogodišnjeg Mladifesta naglašavajući kako nas uvodi u odnos s Isusom koji je obilježen obiteljskim relacijama.
”Vjerujem da svi vi jednako kao i ja želite biti među onim mnoštvom u koje Isus pokazuje rukom i govori: Evo majke moje i braće moje”, kazala je s. Matija naglašavajući kako ”Isus ne naziva majkom i braćom one s kojima je krvno povezan, nego one koji vrše Očevu volju”.
”Pretpostavljam da ste svi vi, kao i ja, imali iskustvo takvog prijateljstva kada je netko za vas rekao – ti si mi kao rođeni brat, sestra. Tada se osjetiš da vrijediš, ponosan si jer si u taj odnos ulagao, jer si se trudio, jer si bio tu kada je bilo potrebno. I postigao si snagu odnosu koji postaje poput onog obiteljskog – iskren, trajan i slobodan.
To je odnos kakav Isus želi imati s nama – iskren, trajan i slobodan”, kazala je s. Matija ističući rečenicu svete Majke Terezije: ‘Želim biti sveta’ te tom rečenicom potičući i druge da koračaju, da ne zastajkuju zbog straha od odluka ili zbog manjka samopouzdanja.
”Strah od odluka i manjka samopouzdanja su dvije stigme današnje mladosti. One su usko povezane i jedna se rađa iz druge, jer mladi kada razmišljaju o pozivu, pitaju kako odlučiti, dugo razmišljaju o tome što žele biti, koji fakultet upisati, koji posao odabrati, kojim putem krenuti… Osnovati obitelj ili započeti put redovništva? U tome se rađa strah koji paralizira za odluke. Ne zato jer nedostaje jasnoće u odluci, nego nam strah ne da dovoljno vidjeti, on nas obeshrabruje, kazala je s. Matija i dodala kako strah nastaje iz zaborava kada zaboravimo sve one milosne trenutke koje nam je Bog dao.
Govorila je i o autentičnosti i pogrešnim uzorima ljepote koji se danas stavljaju pred mlade ljude.
”Toliki životi svetaca nas mogu inspirirati. Kada vidimo nekoga tko živi autentično svoj poziv to nas treba probuditi da je moguće i danas ljubiti autentično. Mnogi u Međugorje dolaze po ozdravljenje tijela. Ali tko ti kaže da ćeš u zdravom tijelu moći iskusiti milost svetosti koja se kuša kada se nosi križ, koja se kuša kada se suobličiš s Isusom. Puno više o svetosti sam susrela u osobama koje nisu fizički lijepe ili koje nisu tjelesno zdrave.
Majka Terezija – starica, naborana, zgrbljena, mala. Našem ljudskom shvaćanju nimalo privlačna, ali meni osobno ona je najljepše stvorenje, koje me učilo i koje je promijenilo moj život svojim primjerom autentičnosti”, kazala je s. Matija pozivajući nas na radost.
”Radost koja nije prolazni osjećaj, radost koja ne ovisi o komotnosti života, radost koja se ne temelji na uspjehu, radost kojoj ne treba financijska sigurnost, radost koja ne očekuje puno a prima sve. Toj je radost kojoj nas uče sveci i Blažena Djevica Marija i radost koju možemo udahnuti ovdje u Međugorju i koja me uvijek fascinira u Međugorju jer sam susrela radosne ljude koji u kolicima čekaju da se nahrane s ovog oltara”, kazala je s. Matija Pačar, a poslije njezine kateheze svjedočanstvo su održali bračni par Josip Sušac i Inma Garcia, koji su govorili o svome životu, braku, bračnim krizama koje su prebrodili zajedničkom molitvom.
U prijepodnevnom dijelu programa fra Dragan Ružić govorio je o nastanku i povijesti Majčinog sela i zajednice Milosrdni Otac, a onda je i bivši štićenik Majčinog sela Marijan Tustonja ispričao svoju životnu priču.
Tustonja je danas magistar socijalnog rada. Rođen je u Novoj Biloj i kao šestogodišnjak je zbog teških životnih uvjeta, odvojen od majke te uz brata i sestru smješten u Majčino selo, ustanovu za predškolski odgoj i socijalnu skrb u Međugorju gdje je ostao do svoje osamnaeste godine.
Nakon svih problema s kojim se kroz život susreo, kazao je, kako je bio ljutit i na Boga te ni s Njim nije razgovarao, ali je izdržao samo mjesec dana i ponovno počeo redovito odlaziti na svetu misu. Istaknuo je kako su štićenici Majčinog sela odlično integrirani u zajednicu te da se u Međugorju nikada nije pravila razlika između djece Međugorčana i djece iz Majčinog sela.
Marijan Tustonja danas je asistent na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru na studiju socijalnog rada, a također je voditelj Ureda za studente s invaliditetom Sveučilišta u Mostaru.
Više na Radiopostaja Mir Međugorje
