Srpanj – mjesec Predragocjene Krvi, 24. srpnja
Krv Kristova – mjera naše ljubavi
Razmatranje
Nova zapovijed međusobne ljubavi velika je Isusova molba. Isusovi učenici se mogu prepoznati po međusobnoj ljubavi. “Ako imadnete ljubavi jedan prema drugome, po tome će svi upoznati da ste moji učenici.” (Iv 13,35) Ni po čemu se kršćani ne razlikuju od drugih ljudi toliko koliko po zajedništvu prave ljubavi. Isus određuje i mjeru te ljubavi koju očekuje od svojih učenika, “kako sam ja ljubio vas”, a Isus je za nas darovao Krv, svoj život. To smo i mi dužni darivati drugima ako želimo biti Isusovi učenici.
Čitanje (1 Iv 3,11-16)
Jer ovo je navještaj koji čuste od početka: da ljubimo jedni druge. Ne kao Kajin, koji bijaše od Zloga i ubi brata svog. A zašto ga ubi? Jer mu djela bijahu zla, a bratova pravedna. Ne čudite se, braćo, ako vas svijet mrzi. Mi znamo da smo iz smrti prešli u život jer ljubimo braću; tko ne ljubi, ostaje u smrti. Tko god mrzi brata svoga, ubojica je. A znate da nijedan ubojica nema u sebi trajnoga, vječnoga života. Po ovom smo upoznali Ljubav: on je za nas položio život svoj. I mi smo dužni živote položiti za braću.
Koliko ja ljubim svoje najbliže? Je li moja ljubav bar malo slična Isusovoj? Koja kvaliteta ljubavi mi nedostaje? Što mi je činiti da zadobijem tu kvalitetu?
Kratka šutnja…
Molitva za međusobnu ljubav
Gospodine Isuse Kriste,
kad si ustanovio presvetu Euharistiju dao si nam svima novu zapovijed:
“Ljubite jedni druge, kao što sam ja vas ljubio;
po tome će svi znati da ste moji učenici ako se budete ljubili međusobno.”
Mogao si to zahtijevati jer si i sam tako ljubio i dao si svoju Krv.
Gospodine, znam kako je važna ova zapovijed;
znam da bez ljubavi prema bližnjemu neću moći opstati na sudnji dan;
znam da ljubav pokriva mnoštvo grijeha, ona je veza koja sve povezuje i usavršava.
Znam da mi ništa ne vrijedi ako nemam ljubavi, da bez nje ostajem u smrti
i da nema smisla moliti “Oče naš” ako sve ljude ne ljubim kao braću i sestre.
Znam i to da tebe ljubim onoliko koliko ljubim svoje bližnje.
Tvoje me riječi potiču na ispitivanje svoje ljubavi.
Moje vlastite riječi me optužuju i jednoga će me dana suditi onako kako sam sam osuđivao.
Ovo što činim za tebe zaista je malo i slabo.
Često sam sudio po vanjštini i nisam vjerovao u dobro svoje braće i sestara.
Uzdao sam se u tvoje milosrđe,
ali sam nisam pokazivao razumijevanje za pogreške svojih bližnjih;
molio sam te za oproštenje svojih grijeha,
a bilo mi je teško oprostiti i zaboraviti drugima.
Bilo mi je samo po sebi jasno da meni drugi treba dobro činiti,
a sam sam tako malo dobra činio.
Bio sam razočaran kad je netko prema meni bio zao i ljut,
a ja nisam mogao svladati svoju zlovolju.
Sad mi ti dolaziš sa svojom ljubavlju.
Kad si postao čovjekom, nije za tebe bilo mjesta u prenoćištu,
a ti ideš k Ocu da nam pripraviš stan.
Kad narod nije vjerovao u tebe i u tvoje poslanje,
ti si još uvijek vjerovao u ono dobro u njemu i činio si mu dobra djela.
Kad te je Juda izdao, nazvao si ga prijateljem;
kad te je Petar zatajio, darovao si mu pogled pun ljubavi.
Kad je narod zahtijevao da te se razapne i time te osudio na smrt,
ti si molio: “Oče, oprosti im!”
Gospodine,
vidim da se trebam ugledati u tebe ako želim spoznati pravu ljubav.
Po svojoj Predragocjenoj Krvi očisti moju ljubav da mogu činiti dobro svakome.
Dan u kojem nisam učinio ništa dobro za svoje bližnje trebam smatrati izgubljenim.
U svakom čovjeku gledat ću tebe i zato ga darivati svojom ljubavlju.
Tvoj život je bio bogat i dragocjen, ti si ga svega dao za braću.
Prava ljubav nikad ne prestaje.
Gospodine, pomozi mi ljubiti riječju i djelom.
Amen.
