Papa Franjo: Oni koji naviještaju Evanđelje nalaze hrabrosti da ustanu kad padnu
Na općoj audijenciji na Trgu svetog Petra Sveti Otac je okupljenim vjernicima istaknuo primjer svetog Andrije Kim Tae-gona, mučenika i prvog korejskog svećenika: svjedočanstvo Evanđelja dano u vremenima progonstva može donijeti mnogo plodova za vjeru, prenosi Vatican News.
[Isus reče učenicima:]„Nije učenik nad učiteljem niti sluga nad gospodarom svojim. Dosta je da učenik bude kao njegov učitelj i sluga kao njegov gospodar. Ako su domaćina Beelzebulom nazvali, koliko će više njegove ukućane. […] Što vam govorim u tami, recite na svjetlu; i što na uho čujete, propovijedajte na krovovima.“ (Mt 10, 24-25.27)
„Sveti Andrija Kim Tae-gon. Njegov je život bio i jest rječito svjedočanstvo revnosti za naviještanje Evanđelja.“. Upravo njemu papa Franjo je posvetio katehezu na općoj audijenciji u srijedu, 24. svibnja nastavljajući predstavljanje vjernicima uzornih svjedoka, koji nas uče apostolskoj revnosti.
Nakon svetog Franje Ksaverskog, o kojemu je Papa govorio prošle srijede, danas je izabrao mučenika i prvog korejskog svećenika. Osvrćući se na azijskog sveca tisućama vjernika okupljenima na Trgu, Papa je pohvalio njegovo pouzdanje u Gospodina i njegovu ustrajnost u širenju Evanđelja unatoč nevoljama i progonima.
Sveti je Otac također podsjetio da su i laici bili ključni za prenošenje vjere u Koreji.
„Kršteni laici su bili ti koji su prenosili vjeru, nije bilo svećenika, jer ih jednostavno nisu imali: došli su kasnije, zato su prvu evangelizaciju provodili laici. Bismo li mi bili spremni za takvo nešto? Razmislimo o tome: zanimljivo je to…“
Identitet kršćanina je bio „Isusov učenik“
Papa Franjo je rekao da je od Prije otprilike dvjesto godina Koreja je bila poprište vrlo teškog progona: kršćane se progonilo i zatiralo. „Vjerovati u Isusa Krista, u Koreji onog vremena, značilo je biti spreman svjedočiti sve do smrti“.
Sveti je Otac pozvao da posebno razmislimo o dva konkretna vida njegova života: Prvi je način kojem se morao dovinuti da bi se susreo s vjernicima. S obzirom na ozračje zastrašivanja koje je vladalo, svetac je bio prisiljen pristupati kršćanima na neprimjetan način i uvijek u prisutnosti drugih ljudi, kao da su se poznavali dugo. Zatim, da bi utvrdio je li njegov sugovornik kršćanin, sveti Andrija se poslužio ovim sredstvima: prije svega, postojao je prethodno dogovoreni znak raspoznavanja; susrest ćeš se s tim i tim kršćaninom i on će imati taj i taj znak na odjeći ili u ruci; nakon čega bi on tajno postavio pitanje – ali tihim glasom: „Jesi li Isusov učenik?“.
Stoga, potvrđuje papa Franjo, „za Andriju Kima, dakle, izraz u kojem je sažet cijeli identitet kršćanina bio je „Isusov učenik“: „Jesi li Kristov učenik?“. Doista, biti Gospodinov učenik znači slijediti njega, slijediti njegov put, a kršćanin je po svojoj naravi onaj koji propovijeda i daje svjedočanstvo za Isusa.
Papa Franjo je nastavio:
„Strast za evangelizacijom, taj veliki apostolski žar: to je dar Duha Svetoga koji nam se daje. Pa čak i ako okolnosti nisu povoljne, kao što je to bilo u Koreji za Andriju Kima, ta se strast ne mijenja, naprotiv, dobiva još veću vrijednost. Sveti Andrija Kim i drugi korejski vjernici pokazali su da svjedočanstvo evanđelja dano u vremenima progona može donijeti mnogo ploda za vjeru“.
Hrabrost da se ustane kad se padne
Drugi aspekt života svetog Andrije tiče se načina na koji je primao, uvijek tajno, misionare iz inozemstva. Dok je još bio bogoslov, sveti je Andrija morao pronaći način da potajno dočeka svećenike misionare koji su dolazili iz inozemstva. To nije bio lak zadatak, zato što je tadašnji režim svim strancima strogo zabranjivao ulazak na korejsko tlo.
Potom je Papa prepričao epizodu kada je svetac jednom hodao po snijegu, bez jela, toliko dugo da je iscrpljen pao na tlo, te mu je prijetila opasnost od gubitka svijesti i smrzavanja. U tom trenutku odjednom je začuo jedan glas koji mu je govorio: „Ustani, hodaj!“. Čuvši taj glas, Andrija se probudio, vidjevši kao sjenu nekoga tko ga je vodio.
Papa Franjo je kazao da nam to iskustvo velikog korejskog svjedoka daje nam razumjeti vrlo važan vid apostolske revnosti, naime, hrabrost da se ustane kad se padne. Zatim je Sveti Otac postavio pitanje:
„Ali zar sveci padaju? Da! Već od prvih vremena, sjetite se samo svetoga Petra: učinio je velik grijeh, ali je imao snagu u Božjem milosrđu te je ponovno ustao. I kod svetoga Andrije vidimo tu snagu: on je klonuo fizički ali je smogao snage ići sve dalje i dalje kako bi pronosio poruku. Koliko god da situacija bila teška, štoviše možda se ponekad doista može činiti da nema mjesta za evanđeosku poruku, ne smijemo odustati i ne smijemo se odreći toga da provodimo u djelo ono što je bitno u našem kršćanskom životu, a to je evangelizacija“.
Molimo za milost da naviještamo Isusa gdje god se nalazimo
Sveti Otac pozvao je prisutne vjernike na Trgu svetog Petra da razmislimo o tome kako svatko od nas može biti evangelizator, gledajući na primjer svetaca, ali onda i na svoje životno okruženje, te je potvrdio:
„Promatraj te velike i misli na svoj mali krug, mislimo na svoj mali krug: evangelizirati obitelj, evangelizirati prijatelje, govoriti o Isusu, ali govoriti o Isusu i evangelizirati srcem punim radosti, punim snage. A nju nam daje Duh Sveti. Pripravimo se da primimo Duha Svetoga o nadolazećoj Pedesetnici i molimo ga za milost, milost apostolske hrabrosti, milost evangeliziranja, da uvijek pronosimo Isusovu poruku“.
