SVETAC DANA – SV. TURIBIJE OD MOGROVEJO
Sveti Turibije Mongrovejski, veliki apostol Latinske Amerike za duše je žrtvovao sve. Neprestano je učio jezike i narječja Indijanaca da bi im mogao naviještati Evanđelje izravno, bez tumača. Time je mnogo pridonio većem broju obraćenja.
Papa u miru, Benedikt XIV. usporedio Sv. Turibija, biskupa, s Karlom Boromejskim nazvavši ga obnoviteljem dušobrižništva i još više – neumornim vjesnikom ljubavi.
Turibije se 18. studenog 1538. u španjolskom seocu Villaqeida. Studirao je ponajprije u Valladolidu, zatim u Salamanki i napokon u kolegiju San Salvador u Oviedu. Akademski stupanj licencijata iz prava postigao je na Sveučilištu u Santiagu di Composteli 1568. U prosincu 1573. bio je imenovan inkvizitorom u Granadi. U toj službi došao je u dodir s muslimanima, a upoznao je i napore brojnih misionara koji su se trudili da bi nekršćane pridobili za kršćanstvo. On sam još je bio laik, no svoju je službu obavljao vrlo ozbiljno, odgovorno i obazrivo. Životopisci hvale njegovu pobožnost, askezu, osjećaj za pravednost te ljubav prema siromasima – sve same vrline vrlo potrebne budućem pastiru duša.
Španjolski kralj Filip II., koji se za svoje kolonije brinuo ne samo iz političkih motiva, smatrao je svojom dužnošću da ondje zasadi Kristov križ. Zato je vrlo brzo uvidio da se u Peruu u tom pogledu mora nešto dogoditi. I oko mu je zapelo za mladog licencijata iz prava Turibija Mongrovejskog, koji je u Granadi bio predsjednik vijeća inkvizicije. Ne zaboravimo da je ta ustanova u Španjolskoj bila u državnim rukama. Kralj je želio da taj mladi, savjesni, pobožni pravnik, premda još laik, postane ništa manje nego nadbiskup u Limi. Turibije, koji nije studirao teologiju, a niti poznavao prilike u Americi, iz osjećaja odgovornosti odbio je tu ponudu, koju bi manje odgovorni objeručke prihvatili.
No 21. ožujka 1579. kralj je imao već u rukama dokument o Turibijevu imenovanju za nadbiskupa u Limi. Kandidat je morao prihvatiti pa je primio sve svete redove zajedno, a za biskupa je posvećen u katedrali u Sevilli u kolovozu 1580. Malo poslije toga otputovao je u Ameriku, ali je onamo stigao tek u proljeće sljedeće godine. Došavši u svoju nadbiskupiju novi se nadbiskup dao sav na posao. Trudio se obnoviti palu crkvenu disciplinu i u tom je pogledu bio neumoljiv te nije popuštao nikomu. Borio se i protiv raznih nepravdi stavljajući se uvijek na stranu potlačenih i obespravljenih. Moćnici su ga zbog toga progonili, no on se nije dao smesti pa mu je pošlo za rukom iskorijeniti bar one najteže zloporabe. Uz taj socijalni rad podizao je mnoge crkve, redovničke kuće, bolnice, a 1591. osnovao je i prvo sjemenište u novom svijetu. Neprestano je studirao, učio jezike i narječja Indijanaca, da bi im mogao naviještati Evanđelje izravno, bez tumača. Time je mnogo pridonio većem broju obraćenja.
U drugom razdoblju svoga biskupovanja Turibije je, prema preporukama Tridentskog sabora, sazvao tri pokrajinska sabora. Osobito je značajan onaj iz 1583. koji je zacrtao program za pastoralni rad za svu Južnu Ameriku.
Najodličnija crta na liku Sv. Turibija bila je njegova bezgranična ljubav prema Indijancima.
U kaptolskom arhivu u Limi čuva se knjiga Libro de las visitas, neke vrste putni dnevnik Turibijevih pastirskih putovanja. Iz njega doznajemo kako je taj pastir duša imao dalekovidne planove te kako je bio pun ljubavi prema Indijancima. Indijanci su ga na putovanjima htjeli nositi u nosiljci, no on to nije dopustio, već je putovao pješke, da ne bi nikome bio na teret.
Turibije je dao izraditi katekizme na tri jezika: španjolskom i dva urođenička. Svoju je nadbiskupiju podijelio na 240 župa. Njima su upravljali 122 svećenika-redovnika i 118 biskupijskih svećenika.
Sv. Turibije nalazio se na pastirskom putovanju kada mu je pri ulasku u dolinu Pascasmayo, nenadano pozlilo. Osjećao se vrlo slabo pa su ga prenijeli u kuću indijanskog katehiste u Santiagu de Mirafloresu. Posljednja želja mu je bila da još jednom pođe u malu indijansku kapelicu i ondje primi svetu pričest. Zamolio je i priora augustinijanca, koji su ondje imali samostan, da mu zasvira na harfi. I dok je o. Jeronim pjevao psalam 116. „Ja vjerujem i kada kažem“ i psalam 31. „U tvoje ruke duh svoj predajem“ – Turibije je zadnji put pogledao Propetog i izdahnuo. Bilo je to na Veliki četvrtak 23. ožujka 1606.
Kako prenosi Bitno.net, ovog velikog apostola Latinske Amerike blaženi papa Inocent XI. proglasio je 24. lipnja 1679. blaženim, a Benedikt XIII. svetim 10. prosinca 1726. Cijela Crkva ga po općem kalendaru slavi 23. ožujka.
Preuzeto s nedjelja.ba
