Baka Katica: “Svaki dan pješačim pet kilometara na misu, molitva je moj život”
“Molitva mi je sve u životu pa mi nije problem pješačiti ni sa 79 godina. Tako sam odgajana i nezamislivo mi je da mi dan prođe bez svete mise.”
Za Katicu Dežđek (79) iz Levače, zaseoka u Gabajevoj Gredi, naselju na području općine Hlebine, odlazak na svetu misu u Molve neizostavan je dio svakodnevice, donosi Podravski list.
Molve su marijansko svetište pa tu nalazim svoj mir koji mi je svakodnevno potreban.
Neumorna baka Katica, unatoč poodmakloj životnoj dobi, dionicu od Levače do Molva u dužini od pet kilometara propješači, a u ljetnim mjesecima i povratak kući „odradi“ pješice. Ni temperaturni minusi ni vrućine ne mogu Katicu spriječiti u njenom naumu da dan zaključi svetom misom. Godinama je, ističe ona, tako pa je poznata svima koji prolaze dionicom od Gabajeve Grede do Molva u poslijepodnevnim satima.
“Molitva mi je sve u životu pa mi nije problem pješačiti ni sa 79 godina. Tako sam odgajana i nezamislivo mi je da mi dan prođe bez svete mise. Najbliža mi je crkva u Molvama, a i ona je najljepša u Podravini. Molve su marijansko svetište pa tu nalazim svoj mir koji mi je svakodnevno potreban” objašnjava za Podravski list Katica Dežđek.
U zimskim mjesecima, dodaje Katica, uvijek se nađe netko od poznanika na misi koji je odveze u Levaču. Nije joj, naglašava, problem ni na povratku propješačiti pet kilometara.
Tako sam odgajana i nezamislivo mi je da mi dan prođe bez svete mise.
“Zimi brzo pada mrak pa kako na dionici do moje Levače vozači znaju juriti, bojim se da me netko od njih ne pokupi. Zato me uvijek netko nakon mise odveze kući. Ljeti, kad su dani dugi, skoro uvijek pješice idem i kući” govori baka Katica.
Punih 15 godina Katica živi sama i sve dok će moći o sebi voditi brigu ne namjerava otići iz Levače. Veliki joj je hobi branje ljekovitog bilja, a u sezoni poljoprivrednih radova pomaže susjedima.
“Jedino me žalosti što je naša Levača skoro izumrla. Ostalo je još samo pet domaćinstava u kojima živi deset stanovnika, a prije 40-ak godina bilo nas je preko sto. Čak smo imali i nogometni klub koji se zvao Sokol. Nažalost, Levača je izolirana pa mladima nije privlačno ostati tu ili doći tu živjeti. Meni je Levača najljepše mjesto na svijetu pa se ne namjeravam odseliti, iako nas sve manje živi tu. Imam dvije kćeri, jedna je u Koprivnici, a druga u Velikoj Črešnjevici, no iako sam u Levači sama, tu će uvijek biti moj dom” zaključila je Katica Dežđek.
