Papa na općoj audijenciji: Isus, učitelj naviještanja
Na današnjoj općoj audijenciji papa Franjo je istaknuo bitne elemente načina prenošenja radosne vijesti koja ne tlači nego liječi; po uzoru na Učitelja, svjedočanstvo kršćana trebalo bi biti svjedočanstvo radosti i svjetla – kako prenosi Vatican News.
Isus kao učitelj navještaja bio je u središtu kateheze pape Franje na današnjoj općoj audijenciji, trećoj u nizu kateheza posvećenih zanosu za evangelizaciju i apostolskom žaru vjernika. Radost, oslobođenje, svjetlo, ozdravljenje i divljenje – prema Papinim riječima – elementi su koji razlikuju Isusov način komuniciranja koji bismo i mi trebali oponašati.
Navještaj svjedočen radošću
Sveti je Otac u razmišljanju krenuo od događaja opisanoga u Lukinom Evanđelju, koji govori o Učitelju koji propovijeda u sinagogi u Nazaretu, čitajući odlomak od proroka Izaije (61, 1-2) i komentirajući ga jednom rečenicom: „Danas se ispunilo ovo Pismo što vam još odzvanja u ušima“. U tom Isusovu navještaju Papa je uočio pet bitnih obilježja, od kojih je prvo radost, kada kaže: „Duh Gospodnji na meni je; […] On me posla blagovjesnikom biti siromasima“.
Radosni navještaj: ne može se govoriti o Isusu bez radosti, jer vjera je predivna priča o ljubavi koju treba dijeliti s drugima. Svjedočiti Isusa, činiti nešto za druge u njegovo ime, između redaka života znači da smo primili tako lijepi dar da nijedna riječ nije dovoljna da to izrazi.
Ako nedostaje radosti, evanđelje ne prolazi – napomenuo je Papa – Navještaj ne zahvaća ako nije radosni navještaj.
Ljepota cilja
Drugi je vidik oslobođenje. Isus za sebe kaže da je poslan „proglasiti sužnjima oslobođenje“. To znači da onaj tko naviješta Boga ne može provoditi prozelitizam, ne može vršiti pritisak na druge, nego ih rasteretiti: ne nametati terete, nego od njih oslobađati; donositi mir, a ne osjećaje krivnje.
Sigurno, nasljedovanje Isusa uključuje askezu, žrtve. Uostalom, ako sve ono što je lijepo to zahtijeva, koliko to više vrijedi za odlučujuću stvarnost života! Ipak, svaki onaj tko svjedoči Krista više pokazuje ljepotu cilja, nego umor od hoda. Sigurno nam se dogodilo da smo nekome pričali o lijepom putovanju na kojem smo bili: pričali smo, primjerice, o ljepoti mjestâ, o onome što smo vidjeli i doživjeli, a ne o tome koliko nam je trebalo da do tamo dođemo i o redovima u zračnoj luci! Tako svaki navještaj dostojan Otkupitelja mora komunicirati oslobođenje.
Očeva ljubav obasjava naš život
Svjetlost je treći element; fizička svjetlost koju je Isus dao kroz ozdravljenje slijepih, ali i svjetlost koja pomaže promatrati život na nov način. I za nas je kršćanski život započeo „izlaskom na svjetlo“, a papa Franjo je podsjetio kako se krštenje u davna vremena nazivalo ‘prosvjetljenjem’.
Kakvo nam svjetlo daje Isus? Donosi nam svjetlo sinovstva: On je ljubljeni Očev Sin, živ zauvijek; zajedno s njim i mi smo djeca Božja zauvijek ljubljena, unatoč našim pogreškama i nedostacima. Život tako više nije slijepo napredovanje prema ništavilu, nije stvar sudbine ili sreće, nije nešto što ovisi o slučaju ili zvijezdama, pa čak ni o zdravlju i financijama, ne. Život ovisi o ljubavi, o ljubavi Oca koji se brine o nama, svojoj ljubljenoj djeci.
Isus ozdravlja naše srce
Četvrti vidik navještaja je ozdravljenje. Isus kaže da je došao „na slobodu pustiti potlačene“, a Papa je objasnio da su često bolesti, napori i pogrješke ono što nas pritišće, ali ono što nas ponajviše tišti jest zlo, grijeh. Međutim – napomenuo je – od grijeha nas Isus uvijek i besplatno liječi, stalno nas pozivajući da dođemo k njemu.
Pratiti, dakle, nekoga do susreta s Isusom znači odvesti ga liječniku za srce, koji vraća u život. To znači reći: „Brate, sestro, nemam odgovore na tolike tvoje probleme, ali Isus te poznaje i voli, on te može ozdraviti i umiriti tvoje srce“. Onom koji nosi terete treba nježnost u vezi s prošlošću. Mnogo puta čujemo: „Ali, ja bih trebao izliječiti svoju prošlost… treba mi nježnost za tu prošlost koja me toliko opterećuje… Tomu treba oproštenje. Tko vjeruje u Isusa, upravo to može dati drugima: snagu oproštenja koje oslobađa dušu od svih dugova.
Bog sve zaboravlja – dodao je Papa – sve prašta. Dovoljno je prisjetiti se nekog događaja iz Evanđelja u kojemu se vidi Očeva ljubav.
Isus nas čeka da bi nam oprostio, da bi nas ozdravio. Koliko? Jednom? Dva puta? Ne. Uvijek. „Ali, oče, ja uvijek radim iste stvari…“ I On će uvijek činiti svoje stvari! Oprostiti ti, zagrliti te. Molim vas, nemojmo ne pouzdavati se u to. Tako se ljubi Gospodin. Tko nosi terete i treba mu nježnost zbog prošlosti, Isus to čini. To je ono što Isus daje: oslobađa dušu svih dugova.
Milost nas zadivljuje i uvijek iznenađuje
Navještaj milosti koju donosi Gospodin, koja život čini novim, i koja nas zadivljuje, posljednje je obilježje koje nas Isus uči. Papa Franjo je istaknuo da naviještanje evanđelja treba uvijek dovesti do te zadivljenosti.
„Ne mogu vjerovati! Oprošteno mi je!“ Ali, naš je Bog tako velik. Jer nismo mi ti koji čine velike stvari, nego je milost Gospodnja ta koja, također po nama, čini nepredvidive stvari. To su Božja iznenađenja. Bog je učitelj iznenađenja. Uvijek nas iznenađuje, uvijek nas čeka. Mi dolazimo, a On čeka. Uvijek. Evanđelje je popraćeno osjećajem divljenja i novosti koje ima ime: Isus.
Navještaj upućen siromasima
Katehezu je Papa završio primjećujući da je radosni navještaj upućen siromasima, jer oni su miljenici Božji. Sjetimo ih se i imajmo na pameti kako svatko od nas, da bi primio Gospodina, mora biti siromašan, odnosno treba nadvladati svaku težnju za samodostatnošću i uvijek osjećati da nam je On potreban.
Ako mi netko kaže: „Oče, koji je najkraći put do susreta s Isusom?“ Učini se potrebitim. Učini se potrebitim milosti, oprosta, radosti. I On će ti se približiti.
