Papa na općoj audijenciji: Poslanje je kisik kršćanskoga života
Na općoj je audijenciji papa Franjo započeo novi niz kateheza posvećenih „ljubavi prema evangelizaciji“; radosni navještaj evanđelja sve do krajnjih granica planeta životna je dimenzija za Crkvu, polazeći svatko iz vlastite sredine, bez prozelitizma, nego privlačnošću, kako je učio Benedikt XVI.
Ljubav prema evangelizaciji, odnosno apostolski žar, tema je niza kateheza koji je papa Franjo započeo na općoj audijenciji. Na početku današnje kateheze istaknuo je da je to hitna i odlučujuća tema za kršćanski život i za Crkvu koja je rođena misionarska i pozvana je biti – kako je rekao – „zarazna Isusova svjedokinja, koja se pruža i širi njegovo svjetlo do na kraj svijeta“. Pritom je odmah pojasnio da evangelizirati ne znači prozelitizirati; to su dvije različite stvari.
Poslanje, kisik kršćanskoga života
Međutim, može se dogoditi da oslabi želja da iziđemo kako bismo došli do drugih i naviještali im evanđelje – primijetio je Papa.
Katkad se čini kao da je nestala; to su zatvoreni kršćani, ne misle na druge. Ali kad kršćanski život izgubi iz vida horizont evangelizacije, horizont navještaja, postaje bolestan: zatvara se u samoga sebe, postaje autoreferencijalan, zakržlja. Bez apostolskog žara vjera kopni. Poslanje je, međutim, kisik kršćanskog života: jača ga i pročišćava.
Kakav je naš pogled prema drugima?
Svrha će tih kateheza, dakle, biti ponovno zapaliti vatru koju Duh Sveti uvijek želi rasplamtjeti u nama, a prva se odnosi na događaj o kojemu govori Evanđelje: na poziv apostola Mateja. Isus, pripovijeda sâm Matej, u tom cariniku, kojega su svi prezirali jer su ga smatrali kolaboracionistom, izdajicom naroda, „ugleda čovjeka“. Papa je posebno istaknuo riječ „ugleda“, odnosno Isusov pogled ljubavi koji se približava tom grješniku. Sve kreće od toga, od činjenice da se Isus ne zaustavlja na nazivima ‘carinik’ ili ‘grješnik’, nego ide do osobe.
Možemo se upitati: kakav je naš pogled prema drugima? Koliko puta vidimo njihove mane, a ne potrebe; koliko puta ljudima prišivamo etikete zbog onoga što čine ili misle! I kao kršćani znamo reći: je li naš ili nije od naših? To nije Isusov pogled; On uvijek svakoga gleda s milosrđem i osobitom naklonošću. Kršćani su pozvani činiti kao Krist, gledajući takozvane „daleke“ njegovim očima.
Potrebno je hoditi s drugima
Matej odgovara na Isusov pogled – napomenuo je Papa – pokreće se, ustaje i ide za njim. Sveti je Otac primijetio kako je detalj da je Matej ustao važan, jer označava njegovo odvajanje od moći. U ono vrijeme – objasnio je – tko je sjedio imao je vlast nad drugima koji su stajali pred njim. Isus Mateju otvara horizonte služenja.
To čini Krist i to je temeljno za kršćane: mi Isusovi učenici, mi Crkva, sjedimo li i čekamo da ljudi dođu ili znamo ustati, ići istim putem s drugima, tražiti druge? Nekršćansko je stajalište reći: „Neka dođu, ja sam tu, neka dođu“. Ne, idi ih ti potražiti, ti učini prvi korak.
Početi svjedočiti Isusa iz svoje sredine
Matej se pokrenuo, ali zašto, što je pošao učiniti? – upitao je papa Franjo. Bili bismo skloni misliti na tko zna kakva nova iskustva, a budući se učenik vraća u svoj dom da bi pripremio, kako pripovijeda Lukino Evanđelje, veliku gozbu, na kojoj „bijaše za stolom veliko mnoštvo carinika i drugih“ (Lk 5, 29).
Matej se vraća u svoju sredinu, ali vraća se promijenjen i s Isusom. Njegov apostolski žar ne započinje na nekom novom mjestu, čistom i idealnom, nego tamo gdje živi, s ljudima koje poznaje. To je poruka za nas: ne moramo čekati da budemo savršeni i da prijeđemo dug put u nasljedovanju Isusa kako bismo ga tek onda svjedočili. Naš navještaj započinje danas, tamo gdje živimo. I ne započinje time da nastojimo uvjeriti druge, nego svjedočeći svakoga dana ljepotu Ljubavi koja nas je pogledala i pomogla nam ustati; i ta će ljepota, navještaj te ljepote, uvjeriti ljude; ne mi, nego sâm Gospodin. Mi smo oni koji naviještamo Gospodina, ne naviještamo sebe, niti političku stranku, ideologiju.
Crkva raste po privlačnosti
Rimski je biskup podsjetio na riječi Benedikta XVI. koji je s tim u vezi rekao da Crkva ne provodi prozelitizam, nego da radije raste po privlačnosti. Pritom je papa Franjo ispričao kako je u jednu bolnicu u Argentini stigla skupina korejskih časnih sestara koje nisu znale ni jednu riječ na španjolskom jeziku, ali su se bolesnici odmah osjetili voljenima, jer su one svojim gestama i pogledima svjedočile Isusa. To je privlačnost, suprotna prozelitizmu i to privlačno i radosno svjedočenje, cilj je kojemu nas vodi Isusova ljubav – rekao je na kraju papa Franjo.
Preuzeto s vaticannews.va