SVETAC DANA – SV. IVAN OD KRIŽA
Godine 1542. u Fontiberosu u Staroj Kastilji, u Španjolskoj, rođen je John Yepez, koji bi Crkvi i svijetu mogao postati poznat kao sv. Ivan od Križa. Sveti Ivan je od najranije dobi imao veliku pobožnost i ljubav prema Blaženoj Djevici Mariji. Kao dječak, učio je u siromašnoj školi u Medini del Campo i bio obučen za tkaoca, ali zapravo nije imao vještine za zanat. Upravitelj bolnice uzeo ga je kao slugu na sedam godina. U to je vrijeme već započeo svoje stroge tjelesne prakse i započeo studij na isusovačkom koledžu.
Sveti Ivan ušao je u karmelski red s 21 godinom i uzeo ime Ivan od sv. Matije. Tražio je da slijedi izvorno pravilo karmelićanskog reda i nadao se samo da će biti brat laik, međutim, ovaj zahtjev su njegovi poglavari odbili. Budući da je imao napredne studije teologije, sveti Ivan je 1567. godine zaređen za svećenika.
Nedugo nakon svećeničkog ređenja upoznao je još jednu veliku sveticu i crkvenu naučiteljicu, svetu Tereziju Avilsku. U to je vrijeme sveta Terezija započela reformukarmelskog reda. Kad je stigla u Medinu del Campo, već je znala za svetog Ivana i htjela ga je upoznati. Rekla mu je da će on igrati glavnu ulogu u osnivanju samostana za muškarce u novom reformiranom redu – karmelićanima diskalicama. Prvi samostan u Duruelu bio je vrlo siromašan samostan i sveti Ivan se žrtvovao za njegovu izgradnju. Nakon što je osnovao ovo novo mjesto za karmelićane, promijenio je ime u Ivan od Križa.
Iako ga nije tražio, proširio se glas o velikoj svetosti koja se gradila u Duruelu. Sveta Terezija odlučila je sagraditi drugi samostan u Pastrani, treći u Manceri, a četvrti u Alcali. U Alcali je Sv. Ivan proglašen rektorom jer je to sveučilište.
Sveti Ivan od Križa volio je kontemplativni život. Biti rektor za njega je bio izazov jer je jako patio od duhovne suhoće, koja je sa svoje strane donosila mnoge kušnje, patnje i unutarnje sukobe na ljudskoj strani, ali i suočavala se s teškim i nasilnim iskušenjima na duhovnoj strani od đavla.
Nakon krajnjih godina skrupuloznosti i unutarnje pustoši, napisao je svoje najveće djelo, “Mračnu noć duše.” Sveti Ivan nastavio je patiti s duhovnom tamom i duhovnim bolima. Sveti Ivan je u jednom trenutku svog života osjetio da ga je Bog ostavio samoga da trpi. U knjizi piše:
„Postoji, dakle, velika razlika između suhoće i mlakosti, jer se potonja sastoji u velikoj nemaru i slabosti volje i duha, u nedostatku svake brige oko služenja Bogu. Prava purgativna suhoća općenito je popraćena bolnom tjeskobom, jer duša misli da ne služi Bogu…uzrok ove suhoće je što Bog prenosi na duh dobra i energije osjetila, koji, nemajući prirodne prikladni za njih, postanu suhi, sasušeni i prazni…” (Knjiga I, Poglavlje IX).
Iako je sveti Ivan izdržao te mnoge kušnje, religiozni i nereligiozni pojedinci tražili su njegovu duhovnu mudrost. Postao je duhovnik svete Terezije nakon što je postala priorica u svom izvornom samostanu u Avili, uloga koja je bila izuzetno teška i duhovno iscrpljujuća.
Kad su započeli progoni reformiranog karmelićanskog reda, sveta Terezija i sveti Ivan našli su se u središtu tih suđenja i oboje su donekle kažnjeni. Odbijajući se vratiti u svoj izvorni samostan, budući da je bio pod vodstvom papinskog nuncija, Ivan je uhićen, doveden u Toledo i zamoljen da napusti red. Kad je rekao ne, zatvorili su ga u ćeliju. U Avilu nije doveden jer su ga ljudi toga grada voljeli. Sve do dana smrti nosio je tragove batina od ruku svojih zarobljenika.
Nakon devet mjeseci zatočeništva, sveti Ivan je pobjegao iz zatvora i otputovao u nekoliko obnovljenih samostana. Od 1578. do 1582. ostao je relativno miran i iz daljine promatrao borbe kroz koje će prolaziti reformirani poredak. U to je vrijeme napisao velik dio svoje mistične teologije, spise koji će ga uzdići do crkvenog učitelja.
Nakon smrti svete Terezije, borbe su se nastavile za bosaste karmelićanke, ali oni su čvrsto stajali i ostat će vjerni reformama koje je ona uspostavila. Sveti Ivan će popuniti mjesta poglavara, generalnog poglavara, priora i definitora karmelićanki diskalta. Iako je dobro služio na svim tim položajima, ondašnji ga je generalni poglavar sveo na krotka fratra i protjerao ga je u samostan. Većinu tog vremena proveo je u molitvi, proučavanju i razmatranju.
Na kraju života i podlegao teškoj, posljednjoj bolesti, sveti Ivan je imao izbor između dva samostana: jedan je bio radosno mjesto i dobro je poznavao župnika, drugi je bio pusto mjesto gdje je župnik sv. nije ga volio. Ivan je izabrao drugi samostan. Tri mjeseca je neizmjerno patio. Dana 14. prosinca 1591. sveti Ivan od Križa ušao je u Nebesku slavu.
Godine 1675. papa Klement X. proglasio ga je blaženim. Godine 1726. svetim ga je proglasio papa Benedikt XIII. Papa Pio XI proglasio ga je 1926. crkvenim doktorom. Smatra se jednim od velikih mistika Katoličke crkve i poznat je kao doktor mistične teologije. Njegova najvažnija pjesnička djela su “Tamna noć duše”, “Duhovni spjev” i “Živi plam ljubavi”. U njima su sažeta pjesnikova vjerska iskustva te je u stihove pretočena njegova cjelokupna mistična doktrina. Dočarao ju je služeći se alegorijama i simbolima. Zbog jasnoće i izbjegavanja nesporazuma, služio se usporednim tumačenjem vlastite poezije, razlažući je u istoimenim proznim traktatima kojima je dodao i četvrti: “Uspon na goru Karmel”. U prozi je ostavio i zbirku “Upozorenja i duhovne izeke” te nešto pisama. Njegovi poetski i prozni tekstovi, objavljeni posmrtno (1618), odlikuju se visokom umjetničkom kvalitetom, misaonom dubinom, stilskom profinjenošću te izražajnom snagom pjesničkih slika. Iz njegova unutrašnjeg žara i mističnih uzbuđenja ponikle su pjesme čarobnog sjaja i ljepote, za koje mnogi kažu da predstavljaju pravo čudo sklada, muzikalnosti, uzvišenih misli i žarkih predanja pa je rečeno da su te pjesme “djelo jednog anđela”. Izvor njegovih nadahnuća nalazi se u “Pjesmi nad pjesmama”, iz koje je preuzeo poetsku frazeologiju i teološko tumačenje sjedinjenja duše s Bogom (zaručnice sa Zaručnikom).
Sveti Ivan od Križa zaštitnik je kontemplativnog života, kontemplativaca, mistične teologije, mistika, španjolskih pjesnika, Svjetskog dana mladih te mnogih naselja, župa i crkava diljem svijeta.
Sveti Ivane od Križa, moli za nas!
