SVETAC DANA – SV. GERTRUDA – VELIKA ZAGOVORNICA DUŠA U ČISTILIŠTU
Sveta Gertruda bila je nadarena klauzurna redovnica, učenjak i mistik. Ništa se ne zna o njezinoj obitelji, ali rođena je u Tiringiji (u Svetom Rimskom Carstvu) 1256. Imala je samo pet godina kada je stigla, ili siroče ili ostavljena s rođacima, u benediktinski cistercitski samostan u Helfti u Saskoj (današnji Eisleben u srednjoj Njemačkoj). Samostan je vodila njegova opatica Gertruda od Hackerborna. Opatica je bila izuzetna u svojim talentima, jer je služila kao opatica od svoje devetnaeste godine. Zahvaljujući njezinom sposobnom vodstvu, samostan je bio poznat u cijelom Svetom Rimskom Carstvu po visokom obrazovanju i dubokoj duhovnosti svojih redovnica. Mlado dijete Gertruda bilo je povjereno na brigu opatičinoj sestri sv. Mechtildi, koja je upravljala djecom samostana i koja je i sama bila mističarka. Mistik je netko tko doživljava izravno sjedinjenje ljudske duše s Božanstvom. Dijete je revno učilo u samostanu i postalo vješto u Svetom pismu, latinskoj književnosti i pisanim djelima velikih crkvenih učitelja sv. Augustin, Grgur Nazianzen i Bernard iz Clairvauxa. S vremenom su mlade Gertrude i Mechtild razvile blisko prijateljstvo.
Kad je imala dvadeset i šest godina, Gertruda je doživjela svoje prvo od mnogih ukazanja Isusa, kojim je bila oduševljena. S istim žarom s kojim se posvetila studiju, Gertruda se posvetila svom izvanrednom odnosu s Isusom. Kad je bila u zanosu, bila je naizgled u nevidljivom svijetu, neosjetljiva na sve oko sebe. Ipak, živjela je životom obične časne sestre. Poznato je da je primila euharistiju izravno od anđela ili od samog Isusa. Ukazivao joj se svakodnevno više od dvadeset godina. Otkrio joj je poznatu molitvu kojom bi se iz Čistilišta izbavilo tisuću duša. Povremeno je mogla vidjeti vlastitog anđela čuvara kako nosi njezine molitve do nebeskog prijestolja. Također je poznato da su joj se ukazali sv. Ivan apostol, Agneza i Benedikt. Benediktinci su bili i poznati su po držanju zakona sv. Benedikta o dočeku posjetitelja kao da su Kristovi. Kao časna sestra, Gertruda je bila poznata po svojoj beskrajnoj dobrotvornosti prema siromašnima, no ipak su njezin savjet tražili i bogati i siromašni. Osobito je suosjećala s patničkim dušama u čistilištu i posvetila se molitvi za njih. Shvaćala je vrijednost požrtvovnog života posvećene redovnice i živjela je kao primjer nekoga tko se uvijek trudi ugoditi Bogu zbog svoje velike ljubavi prema Njemu. Također je posjedovala dar čuda i proroštva. Osobito je suosjećala s patničkim dušama u čistilištu i posvetila se molitvi za njih.
Godine 1291. umrla je opatica, a sedam godina kasnije umrla je i Gertrudina draga mentorica i prijateljica Mechtild. Gertrude je brinula o objema ženama tijekom vremena njihovog pogoršanja zdravlja. I njezino je zdravlje bilo sve slabije, ali to nije promijenilo njezinu svakodnevnu predanost Bogu. Umrla je 17. studenog 1302. u Helfti. Imala je četrdeset i šest godina. Vjeruje se da je pokopana sa svojom opaticom Gertrudom i Mechtildom, ali se ne zna gdje su ostaci. Samostan je uništen u četrnaestom stoljeću, obnovljen, zatim zatvoren i korišten u svjetovne svrhe počevši od šesnaestog stoljeća. Začudo, ponovno ga je 1990-ih dobila Magdeburška biskupija, koja ga je dala obnoviti i dati na korištenje cistercitskim časnim sestrama.
Ostavština svete Gertrude je njezin pisani izvještaj o njezinim mističnim iskustvima, sve napisano na latinskom jeziku. Pažljivo je bilježila ono što se događalo tijekom mističnih posjeta, kako bi ono što je bila blagoslovljena doživjeti moglo biti od koristi njezinim redovnicama. Knjiga izuzetne milosti (također poznata kao Otkrivenje svete Gertrude ili Glasnik božanske ljubavi) sadrži govor od pet dijelova. Samo je drugi dio napisala sama Gertruda, a ostale su napisali nepoznati cistercitski suradnici. Gertruda i Mechtild zajedno su sastavile brojne molitve. Gertruda je također zabilježila Mechtildina mistična iskustva u Liber Specialis Gratiae. Najviše je vrijedna spomena Gertrudina velika pobožnost Presvetom Srcu Isusovu, četiri stoljeća prije nego što je Isus objavio ovu pobožnost svetoj Margareti Mariji Alacoque. Nakon njene smrti, poglavari njezina reda dali su spise proučiti franjevačkim i dominikanskim teolozima, koji su ih jednoglasno odobrili. Iako nikada nije bila službeno proglašena svetom, 1677. za sveopću Crkvu ustanovljen je blagdan u spomen na nju, što je jednako kanonizaciji. Kako bi je razlikovali od svoje opatice, koja se također zvala Gertruda, papa Benedikt XIV joj je dao naslov Gertruda Velika kako bi ukazao na njezino ogromno teološko razumijevanje.
