SVETAC DANA – SV. JOHN HENRY NEWMAN
John Henry Newman rođen je u Londonu 21. veljače 1801. kao najstariji od šestero djece londonskog bankara. Odrastao je u Engleskoj crkvi. U mladosti je doživio duboko vjersko obraćenje i odlučio provesti ostatak života u potrazi za svetošću.
Godine 1822. izabran je za člana koledža Oriel u Oxfordu, zaređen je za anglikanskog svećenika 1825., a 1828. postao je vikar sveučilišne crkve Svete Marije. Postao je vodeća svjetionica u Oxfordskom pokretu, nastojeći vratiti elemente katoličanstva unutar anglikanizma. Godine 1843. napustio je svoj život u St Mary’s i povukao se u preuređenu staju u Littlemoreu nedaleko Oxforda, kako bi razmišljao i molio. Tamo su mu se pridružili brojni njegovi mladi sljedbenici i zajedno su živjeli skromnim polumonaškim životom. Kasno navečer 8. listopada 1845., talijanski svećenik, otac Dominic Barberi (sada blaženi), došao je u Littlemore. Nekoliko sati slušao je Newmanovu prvu ispovijed, a sutradan je primljen u Katoličku crkvu.
Godine 1846. Newman je otišao u Rim studirati za svećenika i tamo je zaređen za svećenika na nedjelju Trojstva 1847., u dobi od četrdeset šest godina. Zatim se vratio u Englesku i Engleski oratorij je osnovan u veljači 1848. u Birminghamu. U međuvremenu se otac Wilfrid Faber također obratio s anglikanizma te su se on i nekoliko drugih obraćenika pridružili novom Newmanovom oratoriju. Faber je zatim poslan da osnuje oratorij u Londonu u svibnju 1849.
Newman je uvijek bio plodan pisac pisama, propovijedi i članaka, i to se nastavilo kroz njegov život. Njegov je rad ponekad bio krivo shvaćen, a činilo se da brojni projekti koje su od njega vodili ili podržavali nisu urodili plodom. U jednom trenutku čak je bio pogrešno osumnjičen za doktrinarnu neortodoksnost. Ponekad je sigurno osjećao da živi pod oblakom neodobravanja.
Godine 1879. oblak je podignut. U dobi od sedamdeset osam godina papa Lav XIII. proglasio ga je kardinalom Svete rimske crkve. Newman je kao svoj kardinalski moto odabrao riječi “Cor ad cor loquitur” (srce govori srcu). Proživio je ostatak svojih dana, tiho i uz molitvu, i dalje pišući, u Oratoriju u Birminghamu. Odveden je na vječnu nagradu 11. kolovoza 1890. Njegova pogrebna povorka od Oratorija u Birminghamu do Rednala privukla je gomile od 15-20 000 gledatelja, a hvalio ga je nacionalni tisak u Engleskoj i inozemstvu.
Godine 1958. otvorena je kauza za njegovu kanonizaciju. Godine 1991. Vatikanska Kongregacija za kauze svetaca izjavila je da je John Henry Newman prakticirao vrline do herojskog stupnja i on je proglašen ‘časnim’. U listopadu 2005. postulator kauze najavio je moguće čudo; Jack Sullivan, katolički đakon u Massachusettsu, SAD, pripisao je svoj oporavak od obogaljujućeg poremećaja leđne moždine Newmanovom zagovoru na nebu.
Dana 3. srpnja 2009. papa Benedikt XVI. potvrdio je autentičnost čuda, čime je otvorio put Newmanovoj beatifikaciji. Beatifikacija je svečana potvrda Crkve da se sluga Božji s pravom može ubrojiti među blaženike i da njegove molitve na nebu mogu hvalevrijedno tražiti vjernici na zemlji. Benedikt XVI. proglasio je kardinala Newmana blaženim 19. rujna 2010. u Birminghamu, tijekom njegova državnog posjeta Velikoj Britaniji.
Dana 13. listopada 2019. papa Franjo proglasio je Johna Henryja Newmana svetim. Liturgijski blagdan svetog Johna Henryja Newmana slavi se 9. listopada.
***
“Tko voli, malo mari za bilo što drugo. Svijet može ići kako hoće; on to ne vidi i ne čuje, jer su njegove misli okrenute drugim putem; on se uglavnom brine da hoda s Bogom i da se nađe kod Boga; i u savršenom je miru jer je ostao u Njemu.”
(sv. John Henry Newman)
