SVETAC DANA – SV. TOMA IZ VILLANUEVE
Toma iz Villanove (1486.-1555.) bio je poznat po promicanju studija i misija u Redu svetog Augustina te po ljubavi i brizi za siromašne.
Thomas García Martínez rođen je 1486. u Fuenllani, Ciudad Real, Španjolska. Djetinjstvo je proveo u obiteljskoj kući u Villanovi de los Infantes.
Kao nadaren student, Thomas je ušao na Sveučilište u Alcalá u dobi od 15 godina. U vrlo kratkom vremenu stekao je diplomu iz teologije, te su ga pozvali da se pridruži fakultetu ovog poznatog sveučilišta.
Njegov ugled kao izvrsnog učitelja se proširio, a prestižno Sveučilište u Salamanci ponudilo je Thomasu mjesto profesora 1516. godine. On je to mjesto odbio, umjesto toga zatraživši prijem u Red svetog Augustina.
Zavjete augustinaca položio je 1517., a za svećenika je zaređen 1518. Prepoznavši njegovu sposobnost vodstva, njegovi kolege augustinci izabrali su ga za priora (mjesnog poglavara), a kasnije i za provincijala (regionalnog poglavara). Na tom položaju Toma je poticao na vjernije pridržavanje načela augustinskog života. Također je promicao misionarsko djelovanje augustinaca u Novom svijetu. Toma je prerastao u duboko duhovni život. Živio je jednostavno, razdajući se malom bogatstvu koje je naslijedio od roditelja.
Toma je prerastao u duboko duhovni život. Živio je jednostavno, razdajući se malom bogatstvu koje je naslijedio od roditelja.
Zamoljen da postane biskup Granade, Thomas je odbio, preferirajući jednostavan život nad životom moći i prestiža. Nekoliko godina kasnije, Thomas je zamoljen da postane biskup Valencije. Kad je ponovno odbio, vlasti su uvjerile Thomasove vjerske poglavare da mu pod zavjetom poslušnosti narede da prihvati.
On je nevoljko prihvatio i postao nadbiskup Valencije 1545. Tamo je zatekao nadbiskupiju u duhovnom kaosu. Svoju biskupsku službu započeo je obilazeći sve župe u nadbiskupiji kako bi otkrio potrebe naroda. Zatim je uspostavio programe u kojima bi sredstva bogatih pomogla da se zbrinu siromašni.
Nosio je isti habit koji je stekao u novicijatu, a sam ga je popravio. Kanonici i domaći su ga se sramili, ali ga nisu mogli uvjeriti da se promijeni. Svakog je jutra nekoliko stotina siromaha dolazilo na Thomasova vrata i dobivalo obrok, vino i novac. Kada su ga kritizirali jer ga je ponekad iskorištavao, odgovorio je: “Ako ima ljudi koji odbijaju raditi, to je na guverneru i policiji. Moja dužnost je pomoći i rasteretiti one koji mi dođu na vrata.” Primao je siročad i plaćao svojim slugama za svako napušteno dijete koje su mu doveli. Potaknuo je bogate da oponašaju njegov primjer i budu bogatiji u milosrđu i milosrđu nego što su bili u zemaljskim imecima.
Kritiziran jer je odbijao biti oštar ili brz u ispravljanju grešnika, Toma je rekao: “Neka (tužitelj) ispita jesu li sveti Augustin i sveti Ivan Zlatousti koristili anateme i ekskomunikaciju da zaustave pijanstvo i bogohuljenje koje je bilo tako uobičajeno među ljudima pod njihovom kontrolom, brigom.”
Kako bi imao dobro oblikovano svećenstvo, Thomas je 1550. godine pokrenuo Presentation Seminary. Osnovao je škole u kojima bi mladi imali pristup kvalitetnom obrazovanju. Vlastiti dom pretvorio je u neku vrstu pučke kuhinje i skloništa, dajući siromašnima i beskućnicima hranu za jelo i mjesto za spavanje. Zbog toga je bio poznat kao biskup prosjak i otac siromaha.
Thomas se razbolio 1551. Kako je njegova bolest napredovala i on je postajao sve slabiji, dao je svu svoju preostalu imovinu. Umro je 8. rujna 1555. u Valenciji. Njegovi posmrtni ostaci čuvaju se u tamošnjoj katedrali.
Poklanjati blago, kao što je to činio sveti Toma iz Villanove, dužnost je bogatih i privilegija mudrih. Stanovnici Villanova znaju da je ovo bogatstvo učenja, kao i sama ljubav, dar koji nikada ne posjedujemo toliko koliko kad ga dajemo.
Za života je Toma iz Villanove već bio nazvan “djeliteljem milostinje” i “ocem siromaha”. Proglašen je svetim 1658.
