SVETAC DANA – SV. JOSIP KUPERTINSKI
Sveti Josip je rođen u Cupertinu, u biskupiji Nardo u Napuljskom Kraljevstvu 17. lipnja 1603. godine. Josip je bio talijanski franjevac konventualac koji se časti kao kršćanski mistik i svetac. Spomendan je 18. rujna.
Majka ga je smatrala smetnjom i grubo se ponašala prema njemu. Josip je uskoro postao vrlo spor i odsutan duhom. Lutao bi uokolo, a imao je i lošu narav pa nije bio nimalo popularan. Pokušao je izučiti postolarski zanat, ali nije uspio. Tražio je da postane franjevac, ali ga nisu prihvatili. Zatim se pridružio kapucinima, ali osam mjeseci oni su ga poslali drugdje jer nije mogao ništa učiniti kako treba. Ispuštao je hrpe posuđa i stalno zaboravljao učiniti što mu je rečeno. Njegovoj majci nije nimalo drago što se osamnaestogodišnji Josip ponovo vratio kući, pa je konačno ishodila da ga prime za slugu u franjevačkom samostanu. Dobio je redovnički habit i stavljen na naporan rad u konjušnici. Otprilike u to vrijeme Josip se počeo mijenjati. Postao je skromniji i nježniji, pažljiviji i uspješniji u svom poslu. Također je počeo činiti više pokore. Tada su odlučili da može postati pravi član Reda i započeti studij za svećenika. Iako je bio vrlo dobar, studij mu je ipak teško padao. “Slučajno” ga je ispitivač zamolio da objasni jedino što je dobro znao, pa je tako postao đakon, a kasnije svećenik. Nakon toga, Bog je počeo činiti mnoga nevjerojatna čuda preko svetog Josipa. Više od sedamdeset ljudi su ga vidjeli kako se diže sa zemlje dok služi misu ili molitvu. Često bi padao u ekstaze i bio potpuno zanesen razgovorom s Bogom. Postao je toliko svet da ga je sve što je vidio potaknulo na razmišljanje o Bogu, a rekao je da sve nevolje ovoga svijeta nisu ništa drugo nego “igranje” bitaka koje djeca vode. Sveti Josip postao je toliko poznat po čudesima da su ga skrivali, ali je bio sretan zbog prilike da bude nasamo sa svojim voljenim Gospodinom. Sa svoje strane, Isus ga nikada nije ostavljao samog i jednog je dana došao da ga odvede u Nebo. Proces za ispitivanje njegove svetosti najstrože je vodio glasoviti pravnik Prosper Lambertini kojiće kao papa Benedikt XIV., 24. veljače 1753. godine, potpisati dekret o Josipovoj beatifikaciji. Papa Klement XIII. proglasio ga je svetim 1767. Zaštitnik je zračnih putnika i pilota, učenika i studenata.
Priča se da je život ovog sveca bio obilježen ekstazama i levitacijama. Samo spominjanje Boga ili duhovne stvari bilo je dovoljno da ga izbaci iz razuma, na Misi je često u zanosu lebdio u zraku. Jednom dok su se pjevale Božićne pjesme, vinuo se do glavnog oltara i kleknuo u zrak, zanesen u molitvi. Jednom drugom prilikom prenio je križ visok trideset i šest stopa kroz zrak do vrha Kalvarijske skupine kao da se nosi slamka. Najpoznatiji slučaj levitacije svetog Josipa Kupertinskog dogodio se pred papom Urbanom VIII., kome je svetac bio doveden na audijenciju. Kada se sagnuo kako bi poljubio Papine noge, poletio je i ostao u zraku sve dok ga prisutni nadređeni franjevac nije pozvao da siđe.
Narod je hrlio k njemu tražeći pomoć i savjet u ispovjedaonici, a mnoge je obratio na pravi kršćanski život. Međutim, ovaj skromni čovjek morao je tijekom svog života izdržati mnoge teške kušnje i strašna iskušenja. Preminuo je 18. rujna 1663. godine u samostanu svetog Franje u Osimu kraj Ankone. To njegovo mjesto počinka i danas posjećuju brojni hodočasnici.
***
“Tko vjeruje, taj ljubi; nema prave ljubavi bez istinske vjere. Sve dok iz drva ne počne izlaziti dim, ne može u njega ući vatra. Tko dakle želi da u njemu plane vatra Božje ljubavi, mora iz sebe istjerati dim ovoga svijeta.” (sv. Josip Kupertinski)
